Arhiva članaka - 2009. godina

 

29. prosinca 2009.

Sretan Božić i nova 2010.

Članovima kluba i prijateljima želimo sretan Božić i uspješnu novu 2010. godinu.

Zadnjih mjesec dana me život malo udaljio od orijentacije, al povremeno bacim pogled ima li kaj novog.

Na Face-u su hiperaktivne stranice OK Paraćin

Zanimljiva je i diskusija o postavljanju staze protiv šlepera.

Moram pohvalit i starog/novog predsjednika. Jest da se čekalo puna dva tjedna otkako je Tomo objavio da je zapisnik napisan, ali jučer ili prekjučer ne samo da su došla dva zapisnika s Izvršnog odbora i jedan sa Skupštine, već su popraćeni sa svim pripadnim prilozima. Još kad bi to postala stalna praksa gdje bi nam bio kraj.

Od skijanja na žalost ništa, snijega bi se (iako teško) na velikim visinama još i nešto našlo, ali vremenska prognoza za tjedan u kojem obično idemo na skijanje je čista katastrofa - uglavnom susnježica i ledena kiša. Zaista mi nije jasno zašto su ti dječji praznici pomaknuti na najskuplji dio sezone i još k tome s najgorim vremenskim uvjetima za skijanje. Kad sam bio mali praznici su bili mjesec dana kasnije. Još gore je ako se stvar gleda s pedagoške strane, umjesto dva polugodišta, sada imamo trećinu i dvijetrećine. Ni s ekonomske strane mi nije jasna ta računica, kad već ljudi idu vani trošit pare, kaj ne bi bilo bolje za državu da idu van kad su cijene niže. Idioti!

Trčite li?

Trčite, trčite - sada je pravo vrijeme za to!

Ivo

1. prosinca 2009.

Vraćam se Zagrebe tebi

Finila je i ova Izborna skupština Saveza. Kroz diskusiju se moglo čuti dosta zanimljivih stvari o kojima autsajderi koji nemaju saznanja kaj se događa unutar Izvršnog odbora nisu znali. Na kraju nije bilo niti jednog slučaja gdje bi došlo do kakvog tijesnog preglasavanja već su sve odluke donešene solidnom većinom glasova.

Međutim, ako me sjećanje dobro služi, po prvi puta u povijesti Saveza se dogodilo da je netko izabran uz jednoglasnu podršku Skupštine i to ni manje ni više nego Tomo, jedan od glavnih dosadašnjih antidržavnih elemenata. Sad više neće moć pisat kako Savez nije napravio ovo ili ono.

Statutarna kriza je izbjegnuta i svi predloženi kandidati za tijela Saveza su dobili natpolovičnu većinu glasova, a od ostalih odluka izdvojio bih ove:

  • Sjedište Saveza se vraća u Zagreb, gdje mu je i mjesto
  • Mandat izabranih tijela Saveza je sada tri godine
  • Skupština je svojom odlukom dala tumaćenje nedorećenosti u Statutu, ima li dopredsjednik pravo zastupanja Saveza bez posebne odluke Predsjednika ili Izvršnog odbora - glasaše da nema
  • Rezultati Kupa neće biti ona nakarada od prije tjedan-dva

Inače, moj dojam je da je jedan od glavnih razloga svih dosadašnjih neslaganja, pa tako i ovih zadnjih, nedovoljna komunikacija među raznim članovima i tijelima Savaza. Kako je i novi dopredsjednik Saveza volio starom sazivu spočitavati nedostatak transparentnosti rada, nadam se da će se tu stanje popraviti

Kako je svaka Izborna skupština prilika za novi početak, ostaje mi samo da čestitam svim izabranima i poželim im da budu najuspješniji saziv do sada.

Ivo

19. studeni 2009.

Nostalgija

Davno mi je otac ispričao priču kako je jedan nezadovoljan otac skupio cijelu obitelj: sinove i snahe, kčeri i zetove i prosuo nasred sobe veliku vreću žita. Njima je dao zadatak da skupljaju žito na gomilu, a zatim je uzeo lopatu i stao ga razbacivati, kako bi im zorno pokazao da njih deset ne može sakupiti koliko jedan može razbacati.

Evo još malo, pa će četvrti rođendan Saveza - toliko željenog od svih nas. A sjećate li se vi kako je orijentacija u Hrvatskoj izgledala nekad? Ja se sjećam. Sjećam se Kup natjecanja s 200-300 natjecatelja, trening kampova, školovanih kontrolora, sudaca koji su na licu mjesta rješavali žalbe i još puno, puno dobrih stvari koje su se putem negdje izgubile.

Situacija danas u Savezu me neodoljivo podsjeća na onu u Komisiji od prije 5-6 godina, što pokazuje da svi skupa nismo ništa naučili iz prošlih neslaganja, a tako nas malo ima... Propuštena je prilika da se pri osnivanju Saveza izglade razlike i da se svi dogovorimo oko strateških interesa za naš sport. Nemam bolje mišljenje ni o drugom mandatu, kojim su izgubljene još dvije godine. I kako onda dalje?

Iako se ova Skupština zove izbornom, vidim iz poziva da se neće raditi o biranju već potvrđivanju, jer nema konkurencije niti za jednu jedinu funkciju tj. tijelo Saveza. Očekuje nas dakle nešto promijenjeni sastav Izvršnog odbora: Karlo, Tomo, Franjo, Jasminka, Damir, Darkić, Antun, Nikola i Vukma. Siguran sam da im neće bit lako, ali se nadam i želim im da konačno ispune očekivanja svih nas. A očekivanja nisu mala.

Jasno je naravno da čim imamo više ljudi na okupu ne možemo postići jednogasje, ali nadam se da će napokon postati svima jasno da se o svemu može razgovarati i pregovarati, ali jednom kada se donese odluka, volja većine obavezuje sve i mora ju se poštovati dokle god je takva kakva je. Naprijed možemo samo tako - složno i transparentno.

Ivo

14. studeni 2009.

Pravac Italija plus malo reklame

Evo malo prije dođoh s trčanja, i sad se treba spakirat za večerašnji put na trku u Veneciju. Na treningu sam usput malo reklamirao sport, pa kako sam obećao stavljam link na kartu Venecije sa stazom. Naravno nisu sve staze jednako dugačke - ovo je najteža staze za najjaču mušku kategoriju od prije nekoliko godina. Tamno ljubičasto je označen redoslijed kojim se moraju obić kontrole, a rozo je nacrtan put kojim je trčao pobjednik trke.

Istim povodom bih mogao staviti linkove na dva prikladna filmića. Prvi se zove: "Orijentacija - što je to".

Drugi filmić se zove: "Orijentacija za početnike".

A u našoj videoteci ima još filmova na kojima se vidi kako to izgleda kada se malo bolje savlada tehnika čitanje karte. Obavezno pogledati film snimljen u Cervari.

Ivo

4. studeni 2009.

Forma se vraća, žbuka ostaje

Na žalost, još jednom moram posegnuti za ovom bezvremenskom Ivkovom uzrečicom: "Forma se vraća, žbuka ostaje". U prijevodu, morat ću kroz neko vrijeme malo ohladiti sa sportskim planovima i primiti se nekih važnijih životnih poslova i to sljedećih bar tri frtalja godine, a možda čak i još jednu godinu više, sve dok se ne preselim u ZG županiju.

Nisam još siguran u kojoj mjeri ću morati smanjiti treninge, ali nastupe ćemo morati drastično reducirati. Prvi na listi otpadaju Spartacus cup (koji mi nije nešto jako važan u životu), ali i žarko željeni O-Ringen. Vrlo vjerojatno neću ni sljedeće ljeto na Evropsko, pod velikim upitnikom je i skijanje, proljetna tura po Velebitu i još neke ture koje sam planirao, a zahtjevaju nešto više vremena. Veneciju ćemo si vjerojatno priuštit jer je samo jedan dan, a klinci bi me strpali u top da im sad velim da ih ne mogu vodit.

Stradat će sasvim sigurno i ažuriranje fotografija na klubskim stranicama, a i ovdje ću morat malo smanjit i skratit pisanje.

Štafeta na Igrišću

Samo kratko, htio bih pohvaliti subotnju trku. Bilo je čist OK - staze, društvo i vremenska prognoza, a gulaš je bio prva liga. Trčao sam u kompi s Robijem i Vukmom i mislim da smo završili na petom mjestu, sasvim OK za gospodu u najboljim godinama. Antun je u kompi s Androm bio treći, dok je Marija umjesto karte 43.2 uzela kartu 4.3, pa su ona i Ana ostale bez plasmana. U svakom slučaju evo nas dogodine opet.

Ivo

30. listopada 2009.

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć

Prošli tjedan sam shvatio da je nakon dugogodišnje vjerne služne krepala moja lampa za trčanje Petzl Tikka Plus. Bila je malena, lagana i dovoljno snažna za trčanje po stazama, a još k tome i šparna. Da bi riječ rekel.

Onda sam par puta trčao s baterijom u ruci, al to je opasna aktivnost. U utorak sam dva puta spektakularno zviznuo ko kruška (prvi put sam se zaletio u klupu, a drugi puta popiknuo u neki korjen) dok sam umjesto puta pod nogama svijetlio po satu da vidim koliko dugo trčim. Rekoh sebi dosta zezanja idemo po novu bakteriju.

Naravno da sam krenul po još jednu kakvu sam imao i naravno da tog modela više nema. Dočekala me je nova Petzlova gama na čelu s modelom Ultra koji je ako je vjerovati onima koji su ga isprobali po svjetlosnoj snazi tek nešto malo slabiji od Silvine halogenke od 20W. Tu malu razliku u snazi bih žrtvovavo istog trena kad bacim pogled na glomazni zastarjeli akumulator u naprtnjači na leđima koji koristi Silva i usporedim ga s malim laganim litijum-ionski akumulatorom koji se nosi na glavi, a kojeg koristi Petzlova Ultra. Mrak lampa. Kako meni sada ipak ne treba lampa koja noć pretvara u dan bacih pogled na sljedeća dva modela i dugo sam se dvoumio između najnovijeg modela Myo RXP i nasljednika moje miljenice Tikka XP. Myo RXP ima jaču lampu i veće baterije, ali je naravno i veći i teži. S njim bi se komotno noću moglo trčati i po šumi i usput po malo gledat kartu, al onda je ipak prevagnula praktičnost manjeg modela koji je ionako puno jači od one kakvu sam do sada koristio.

Sutra se vidimo na gulašu i štafeti, nadam se da ne bu previše magle.

Ivo

27. listopada 2009.

Traži se!

Robert i ja bi rado trčali štafetu u subotu u M21 kategoriji, al nam fali još jedan član ekipe. Ako je netko raspoložen za dobro društvo i ganjanje nek se javi jednom od nas dvojice.

Vikend iza toga idem na Spartacus kup u Szekesfehervar, kako mi dio ekipe štrajka, imam dva slobodna mjesta u autu. Idemo u petak oko 17 sati.

Ivo

23. listopada 2009.

JEC 2009

I dok je kod nas po pitanju natjecanja došla prerana zima, vani se još praši sve u 16. U njemačkom Dresdenu, naši juniori nastupaju na Evropskom juniorskom kupu.

Na put su krenuli pred koji dan, a u ekipi su Iva, Mihaela, Barbara, Matija, Matej, Matjaž i Mario (još da je Mario Mateo u muškom dijelu ekipe svi bi bili imenjaci s različitim varijantama istog imena). Nisam upućen u pojedinosti, ali pretpostavljam da je Alen gore s njima i sigurno je da će navedenima spomenuti nastup biti vrlo koristan, što se vidi i po staroj karti terena na kojem će trčati, kao i na slikicama s njega (podsjeća me na Češki Raj). Danas je na programu sprint, sutra klasika, a u nedjelju štafeta.

Ivo

19. listopada 2009.

Zagreb 2009

Nikolinaaaaaa trećaaaaaaa!!!!!!!

... i to u Ž21A kategoriji, na trci na kojoj su sudjelovale sve naše Alitašice.

Damir je na proglašenju s punim pravom najavio Nikolinu kao najveće iznenađenje dana, a sve je počelo s vrlo niskim očekivanjima s moje strane. Pet kilometara tabananja po asvaltu, pa još k tome i masovni start, kaj znači da bu mi cijelu stazu za vratom dahtalo nekoliko brzanaca koji ne znaju čitat kartu, a na startu se ne bude moglo proć kroz gomilu koja bu finiširala prvih umjesto zadnjih 100 metara trke.

I onda je krenulo, deca i starci naravno napred, a onda stotinjak metara nakon starta shvatio sam da trčim sam. Skoro sam, Dario je bio petnaestak metara iza mene, a i Vukma veli da je on nešto kasnije odlučio tim putem. Varijanta preko Štrosa i kina Tuškanac se pokazala desetak sekundi sporijom od Robijeve, ali to mi je pasalo. Imao sam dvije varijante obilaska score dijela staze i rekoh sebi idem na kontra stranu od Roberta. On je otišao lijevo, a meni je ostala desna strana koja mi je ionako bila simpatičnija. Na izlasku iz score dijela nije bilo nikog iz kategorije u blizini. Onda je bilo malo motanja po Nazorovoj i Tuškancu, pa opet preko Štrosa na Dolac. Sa Dolca je trebalo natrag istim putem i tu sam skontao da daleko iza mene nema nikoga. Ganjao sam se još dok se nisam popeo do kule Lotrščak, a onda sam mrvicu usporio i uključio autopilota do cilja. Tamo me Dalibor dočekao s konstatacijom da mi fali jedna kontrola, kratak pogled na kartu i shvatih da sam prošeo 40-ak metara od jedne kontrole u score dijelu, a da ju nisam štancao. Zar opet? I kaj mi vrijedi kaj je Robi imal pet i pol minuta dulje vrijeme? Ništa, ali nema veze, bilo je lijepo za čut Vukmu kad je poslije trke rekel kako sam sa starta odjurio laganim korakom uzbrdo. Dugo mi to već netko nije rekao. A tako sam se i osjećao, a za postolja ima godina - još smo mladi.

Score dio je bio poguban ne samo za mene, već i za velik broj drugih favorita, što i nije neka utjeha za nas koji smo popušili, ali je zadovoljstvo za one koji su se našim greškama okoristili. Kod muškaraca je očekivano najbrži bio Lino, drugo mjesto neki nn, a treće Neno, dok je kod žena opet očekivano pobijedila Tonka ispred Eve i naše Nikoline.

Ostatak naše ekipe je bio blizu medaljama, a najbliže je bila Ana koja je na dvije trećine staze nekoliko kontrola bila i u vodstvu.

Hit dana je priredio Luka u M14 koji je doduše došao prvi do zadnje kontrole, ali se onda nije mogao odlučiti kaj dalje, tako da su ga Andro i Borna koji su svaki za dvije glave manji od njega izfiniširali i na kraju podijelili prvo mjesto s istim vremenom.

Na kraju moram priznat da sam uživao, jer je staza bila stvarno zanimljiva s nekoliko vrlo dobro napravljenih izbora varijanti. Bravo Francisco!

Rezultati Zagreb

Prolazi

Galerija fotografija Zagreb

Ivo

9. listopada 2009.

SI 6

Potaknut Tominim člankom o nabavi novog SI kartončića, odlučih i ja kupit jedan. Sve ove godine sam uredno koristio svoj stari SI 5 i navikao sam se da na kontroli treba malo pričekat dok se ne čuje bip. Govorih sam sebi kako nema puno smisla kupovat brži karton, kad ne treniram. Kako već par mjeseci redovito trčim bacih se u trošak i kupih SI 6. Nakon dvije trke na kojima sam ga do sada koristio mogu potvrdit da se razlika u brzini između starog SI 5 i novijeg SI 6 kartona osjeti. Nije sad to nešto dramatično, ali na stazi se nabere nekoliko sekundi.

Ivo

6. listopada 2009.

Thierry Gueorgiou in Cervara

Evo još jednog filmića s poznatim glavnim glumcem. Tero u Cervari - ma kakva Venecija, ovo je pravi labirint - totalno ludilo!

Ivo

5. listopada 2009.

Manja Vas 2009

Iza nas je i zadnja ovogodišnja rangirana trka u Hrvatskoj. Trka je korektno organizirana, osim što baš nisam uživao u postavljenoj stazi.

Pojavio se Matjaž i naravno uvjerljivo slavio, dok je kod cura u prorijeđenoj konkurenciji slavila Antonija ispred Ivane. Vrlo uvjerljiv bio je i Špek koji je na svim kontrolama osim utrčavanja imao najbrže prolaze. Skidam kapu! Ja sam bio pomalo bezvoljan. Nikad se nisam uspio sprijateljiti s kartom Manje Vasi i koliko god ju neki drugi hvalili za moj ukus je nekako čudno crtana i uglavnom po njoj više plivam nego što se orijentiram. Prva dionica je bila zanimljiva, ali bio sam vrlo nesiguran i na kraju sam još malo zaflaksao, uspon do druge me ubio u pojam, pa par kontrola relativno ok, onda opet malo alpinizma. Tu su mi se pod nogama počele motat žene, ali u kontra smjeru (zar još i to?). Onda par korektnih, pa opet penjanje, i za kraj još jedna zanimljiva dionica, na kojoj po tko zna koji put nađoh izgubljeno i uplakano dijete (ovaj put iz Lokvi). Na kraju uvjerljivo drugi, daleko iza Špeka i daleko ispred ostalih. Kaj reč o stazi? I da nisam bio emocinoalno prazan teško da bih na njoj uživao, za svaku zanimljivu dionicu se nađe barem jedna sušta suprotnost i onda još M21A i Ž21A imaju kompletno istu stazu, ali u kontra smjeru. Izgleda da je malo previše vremena prošlo otkako je bio zadnji (tj. otkako sam zadnji put radio) seminar za postavljače i kontrolore staza. Ako ništa drugo, desni taban koji me kolje zadnjih dana, uspješno je preživio vikend.

Deca su pobrala uglavnom četvrta, peta i šesta mjesta, što im nije puno smetalo jer su uživali na igralištu u botaničkom vrtu, a nabrali su i hrpu kestenja po okolnim šumama.

Rezultati Manja Vas

Prolazi

Poslije trke sam se išao malo rastrčavat, pa sam se prvo malo izgubio i onda kad sam skužio da sam uletio u cajtnot s proglašenjem, požurih natrag, ali kako sam trčao bez karte naletio sam na nekakvu prosjeku zaraslu kupinama. Nakon nekog vremena uzaludnog traženja prijelaza na drugu stranu odlučih forsirati prosjeku, što se i nije pokazalo kao najbolja odluka jer sam se zapetljao, do krvi oderao i tek nakon teške muke i preko nekoliko minuta borbe probio na drugu stranu, samo da bi shvatio da trideset metara dalje kupinjak prestaje.

U Hrvatskoj je od orijentacije za ovu godinu ostao još Zagreb open, a navodno i Tomo sprema na Igrišću još nekakvu neobaveznu štafetu zadnju subotu ovog mjeseca.

U studenom je u Mađarskoj November pokal i Vanecija u Italiji. Nakon dugačke sezone svi skupa smo se emocionalno dosta ispraznili i malo odmora od natjecanja i orijentacije će nam dobro doći. Još se samo premišljam da li da odmor napravimo prije ili poslije trka u studenom.

I da, u subotu se Vukma oženio protiv Vinke. Bit će malih orijentacista, čestitke mladencima!

Ivo

2. listopada 2009.

Videoteka

Svako toliko vremena naletim na kakav zgodan filmić na temu našeg sporta, pa si već duže mislim kako bi bilo zgodno negdje staviti link na one koji mi se dopadaju i u to ime otvaram stranicu Videoteka.

Ivo

1. listopada 2009.

Kamniška Bistrica 2009

U nedjelju sam sam samcat išao u Kamnišku Bistricu. Prijepodne je na rasporedu bilo prvo Prvenstvo Hrvatske u preciznoj orijentaciji u organizaciji Nika Čižeka i uz asistenciju Kreše Keresteša. Teren uz rijeku u dubokoj dolini ispod Kamniških alpi me malo podsjetio na Norvešku.

Vremenske su bile odmah na početku i to tri komada. Odgovorio sam na prve dvije u nekom ne prebrzom, ali ni predugačkom vremenu oko 10-ak sekundi po kontroli, a onda sam zazujio kad je i treći kružić bio na istom mjestu gdje i drugi, ali ovaj put s drugačijim opisom. Tko je tu lud? Jesam li drugu dobro vidio? Jesam li drugu dobro odgovorio? Iako sam istog trena vidio da je kružić na istom mjestu trebalo mi je duplo više vremena da dam odgovor za treću nego za drugu.

Staza mi se dopala i većih nedoumica sam imao samo na drugoj i jedanaestoj. Na drugoj, koja je bila na vrhu odrona koji se nije vidio već samo naslućivao, a po položaju uvale se moglo zaključiti da možda i nije baš tamo, sam potrošio 20 minuta i odmah došao u cajtnot. Jedanaesta je za moj ukus bila malo visoko (ja bih je stavio 2 metra niže), ali kako je neposredno prije nje već bilo dva Z-a, a i udaljenost od puta je bila približno ok odlučih se za zastavicu najbližu mjestu na kojem bi ja stavio kontrolu.

Na cilju, kratak pogled na rješenja i odmah mi je bilo jasno da sam pobijedio, jer nisam imao niti jednu grešku. Yes!

Drugo mjesto osvojila je Ivana, a treće Ivica. Zdenko očito nije imao svoj dan. Natjecanje bu na žalost bilo zapamćeno i po tome što je najveći dio natjecatelja dobio amneziju, pa su osim Zdenka, mene i još par ljudi svi ostali uredno šetali po livadi iako znaju da se to ne smije.

Popodne je bilo prvenstvo Slovenije u sprintu na istom terenu, ali ponešto proširenoj karti. Prijavih se u elitu, a imali smo istu stazu kao i veterani koji su startali prije nas. Damira su stavili da starta dvije minute prije mene. Krenuo sam relativno ok uz par sitnih greškica sve do devete kontrole kada sam vidio Damira koji je izlazio iz petlje i na očigled bio manje od dvije minute ispred mene. Izgleda da sam malo požurio, pala mi koncentracija i ode skoro minuta na jedanaestoj. Tu sam pokupio Aleša i još jednog veterana koji su mi se do kraja staze motali pod nogama i remetili mi mir. Rijeku sam zaobišao preko mosta i imao sekundu bolji prolaz od Damira i to sa suhim nogama, a onda nekoliko kontrola dalje nastupilo je potpuno pomraćenje kad sam se sasvim nepromišljeno i nepotrebno išao probijati kroz puni zeleni gustiš umjesto da ga obiđem kao većina ostalih. Rezultat - čista elementarna katastrofa - gubitak od dvije i pol minute na toj dionici. Na kraju završih tek kao sedmi, daleko, daleko iza Andraža koji je uvjerljivo pobijedio. Loše, treba još puno žgancih pojest.

Rezultati Kamniška Bistrica, precizna

Rezultati Kamniška Bistrica, sprint

Prolazi

U subotu se deca i ja spremamo na zadnju ovogodišnju službenu trku u Hrvatskoj. Manja Vas mi nikad nije ležala kao teren, ali treba pregrist i probat napravit ok rezultat. Nemam baš neka očekivanja jer sam se na žalost i sam pridružio povrijeđenom dijelu ekipe (mogli bi se izjalovit planovi određenih krugova koji su me se mislili riješit dogodine tako što će me protjerat u drugu kategoriju).

Ivo

28. rujna 2009.

Mišulinovac 2009

Malo, po malo hvatam priključak s vijestima. Prošli vikend smo bili kraj Bjelovara na Kamenitovcu, a trčali smo po karti Mišulinovac.

Glavni događaj dana je naravno bio prvi Nikolinin nastup u Ž21A kategoriji. Bili smo ju prijavili kao i obično u Ž21B, a onda mi je kad smo krenuli na trku palo na pamet pitanje: "a zašto ne u A?". Putem do tamo sam ju obrađivao i na kraju i nagovorio. Žene su imale istu stazu kao i mi veterani, prva i zadnja trčiona, a dio između zanimljivo i tehnički zahtjevno. Naša Nikolina se junački borila i na kraju završila kao odlična peta.

Osim toga Ana je ponovno pobijedila u Ž12, dok je u M12 Marko bio treći, a Antun peti. Iva je bila šesta, jer ju je na stazi uhvatila nekakava viroza.

U veteranima je ponovno bilo zanimljivo. Tomo je startao tri minute iza mene, a ja sam se zakucao više od minute već na prvu i još k tome odabrao nešto lošiju varijantu. Onda sam na 5.-6. pokazivao Darkiću gdje mu je kontrola, a on mi je to par minuta kasnije vratio tako što je nahuškao Tomu na mene. Sve bi to još bilo OK da na devetu nisam išao čitati kartu unaprijed i onda završih na velikom križanju ne znajući kamo dalje trebam ići. Trebalo mi je valjda 15-ak sekundi da pronađem na karti gjde sam i kamo dalje i onda još odoh na pravu stranu, ali predaleko. Ta banalno izgubljena minuta bila je dovoljna da mi se Tomo skroz približi (na 10-ak sekundi) do 10. kontrole. Onda me nije (kako se okolo hvali) prošao, već se šlepao za mnom (ja krenuo previše lijevo. a on mojim stopama) do zloglasne 11. kontrole koju sam mu ja našao, na 12. smo išli različite varijante, a moja se u prilazu kontroli pokazala boljom i opet je ostao 10-ak sekundi iza. Na 13. sam krenuo donju varijantu i to dosta brzo, ali pokazalo se da je Tomo još uvijek brži, stigao me je i na dvije trećine puta do kontrole smo se razišli i ovaj puta je Tomina varijante bila bolja i to je bila prva kontrola koju je štancao prije mene. Četrnaesta je za moj ukus bila malo visoko (u biti kružić je bio tamo gdje i zastavica, ali opis je trebao biti zavoj uvale, a ne njen donji dio), a Tomo nije bio siguran gdje je, pa sam ga opet prošao. Ostala je još kros liga do zadnje i koliko sam se god trudio ostao sam 5 sekundi kratak u utrčavanju. Špek je u usporedbi s nama brzo krenuo, ali na dve trećine staze kad smo se Tomo i ja počeli ganjati izgubio je vodstvo i morao se zadovoljiti drugim mjestom minutu ispred mene. Neloš je bio i Neno na četvrtom mjestu 3-4 minute iza mene.

Rezultati Mišulinovac

Prolazi

Galerija fotografija Mišulinovac

Ivo

24. rujna 2009.

Bundek 2009

Prije desetak dana je bio sprint na Bundeku, na kojem smo naravno nastupili i mi. Pola naše ekipe je požnjelo lovorike, dok je druga polovina bacila koplje u trnje.

Započnimo s Anom koje je pobijedila u Ž12 i osvojila svoj prvi pehar!

Kod dječaka su Antun i Marko zauzeli drugo i treće mjesto iza mađara Martona koji je pobijedio.

Iva je preskočila prvu kontrolu, Nikolina je uzela pogrešnu kartu, a ja sam pred kraj staze štancao pogrešnu kontrolu - nevjerojatno, sve ostale kontrole osim te sam provjeravao kodne oznake i još k tome nisam primjetio grešku ni u dolasku na kontrolu ni u odlasku s nje. Oćit nedostatak koncentracije i adrenalina uzrokovan time što sam već bio osigurao prvo mjesto u Sprint kupu. Usprkos tome zadovoljan sam trkom jer sam se uspio natjerati na ganjanje i po prolazima sam ponovno imao mrtvu utrku s Robijem koji je pobijedio.

Popodne je bila precizna orijentacija na kojoj sam odustao, jer su mi nešto nakon starta javili za tatu. Antun i Ana su u kategoriji A-junior zauzeli 10. i 13. mjesto.

Rezultati Bundek

Prolazi

Rezultati Bundek, precizna

Galerija fotografija Bundek

Ivo

13. rujna 2009.

:(

Umro mi je danas tata u 77. godini, poslije kratke i teške bolesti. Bio je dobar čovjek, volio nas je i mi smo njega. Nedostajat će nam.

Počivao u miru Božjem.

Ispraćaj će biti u srijedu 16.9 u 14:10 u krematoriju na Mirogoju.

Ivo

8. rujna 2009.

Sveti Juraj na bregu i Čakovec 2009

Izvještaj od nedjelje bum ipak moral počet s jučerašnjim treningom. Trčimo Deda i ja po nekakvoj stazi na samom rubu visokog i strmog odrona. Ja sam bio sa strane prema rupčagi i Deda me stane gurkati prema rubu i pita me koliko bi mu platili "oni moji" da me sad tu unesreći. Ja mu odgovorih da ne znam, ali da onda on ne bi imao s kim trčati, a on mi veli da to nije trčanje kad dva sata mora slušati o trci koja je trajala 12 minuta. Malo je pretjerao, ali naravno odmah me sjetio na davni članak Borisa Baumana (vidi pod 4) koji još uvijek možete pronači na Greginim stranicama, a za one kojima slovenski baš i ne ide od ruke evo i prijevoda na hrvatski koji je nekad davno bio objavljen na Feudu.

Moram priznati da me se stvarno dotaklo tih 12 minuta, al krenimo redom.

Nedjelja je započela prijepodnevnim sprintom kod Svetog Jurja na bregu. Na žalost kategorija M12 i Ž12 nije bilo pa su naša deca morala nastupati u kategorijama M16 i Ž16, što je opet značilo da od njihovih rezultata nebu niš. U seniorima je Edi odradio sjajnu trku, tako da je dvadesetak sekundi iza sebe ostavio čak i raspoloženog Špeka. Još minutu iza smjestili su se Vedran i Damir, dok je ostatak ekipe bio daleko iza. Kod gospođa je ponovno slavila Eva pola minute ispred Antonije i skoro tri ispred Vinke.

Kod nas nije bilo Špeka i Tome, al su tu zato u odnosu na sprint u Lokvama bili nabrušeni Neno, Robert i Darko. Bez obzira na to moj cilj je bio jasan, pobjeda sa što većom razlikom. Izgubio sam pola minute na treću, jer je gustiš na terenu bio puno gušći od jednog rastera, ali bio sam brz, koncentriran i samouvjeren. Na kraju se pokazalo s pravom. Neno mi je doduše došao na nešto preko pola minute, ali čak i da nije pogriješio nekoliko kontrola prije cilja ne bi me mogao dobit.

Ostalo je još samo popodne. Nije tu bilo nikakve velike filozofije - Čakovec je jednostavan i ravan teren s nešto malo kuća i dosta parka i treba ić samo ravno i s gasom do daske. Tu se naravno javlja mali problem - Neno i Robert su još uvijek brži od mene, a meni je tako trebala još jedna pobjeda. Od starta sam krenuo brzo, kratka dekoncentracija na petu me nije pokolebala, onda oprezno kroz leptirić, da ne zazujim na pogrešnu stranu. Od pola staze sam počeo disati na škrge i boriti se za svaki korak da ne usporim sve do samog cilja. Ne sjećam se kada sam se toliko izmučio i iscrpio na nekoj trci. Tehnički sam naravno malo zabrljao na 2-3 mjesta, ali mislim da fizički nisam mogao niti sekundu brže. Vrijedilo je otrpiti bol u plućima i kiselinu u mišićima - Neno je ostao iza skoro minutu i pol, a Robi malih 5 sekundi - ipak, meni dovoljno. Robi i ja smo imali krajnje izjednačenu trku s mnogim identičnim prolazima i još hrpu njih razlike za jednu ili dvije sekunde, a kako čujem od njega i vrlo sličan doživljaj napora na stazi.

Rezime zadnjih osam dana, tri sprinta i tri pobjede je da sam od autsajdera, došao do osigurane pobjede u Sprint kupu trku prije kraja. Dobar osjećaj.

U seniorima su gradski sprint očekivano dobili Vedran i Antonija, ali u kombinaciji sa šumskim od jutra ukupne pobjede su otišle Ediju i Evi - bravo!.

Valja spomenuti i Zuma koji premda ne voli slušati savjete, dere konkurenciju u juniorima, pa je ovog vikenda tako pokupio pobjede na sve tri trke.

Ivo

7. rujna 2009.

Praporčan 2009

U subotu smo imali još jednu od onih "skraćenih" utrka. Sva sreća da je tako, jer iako su staze staze bile stvarno žestoko skraćene, to se po vremenima uopće nije vidlo. Razlog je naravno grozomorno strm i neprohodan teren i karta koja je dala svoje.

Trku je obilježila prva Vedranova pobjeda na jednoj Kup utrci i neoprezni autogol alitaša koji su umjesto da šute i pokriju se ušima, krenuli se žalit da se pobjednik u njihovoj kategoriji šlepao za Vinkom. Sada svi znamo da su žene bile bolje od alitaša. Ajoj.

Što se tiče sitne dječice, Iva je nakon Lokvi ubola pobjedu i na Praporčanu. Bravo! Ana je bila solidna, dok se dečki baš i nisu snašli na međimurskim bregima.

Kod nas u veteranima je fakat bilo zanimljivo. Nije mi išlo sjajno i petljao sam se po guščobi i tamo gdje ju nisam očekivao, ali borio sam se cijelim putem i na kraju se to itekako isplatilo. Sjajan je osjećaj po rezultatima ponovno biti u grupi sa Špekom i Tomom, a ne tamo daleko iza s ostalima. Moj cilj pred trku je bio da me ne smije dobit nitko osim Tome i Špeka i to sam ostvario, ali zalomio se i mali bonus - Špekov skalp nakon (kako Tomo kaže) 16 godina (mada se meni čini da bi ipak trebala bit koja godinica manje). A da se za to trebalo dobro potrudit vidi se i po tome što smo nas trojica imali najbolje minute po kilometru na cijelom natjecanju.

Ivo

3. rujna 2009.

Balkane, Balkane, Balkane moj...

... budi mi silan i dobro mi stoj. Koliko nas je odraslo uz tu pjesmu?

Kad smo proljetos s nevjericom saznali da Hrvatska ne želi nastupiti na Alpe-Adria kupu, neki su možda na tren pomislili, da bumo se okrenuli na drugu stranu. Šipak! Danas u Paraćinu na vrhunskim terenima s vrtaćama i kamenjem počinje ovogodišnja Balkanijada. Naravno, bez nas. Za medalje će se boriti domaćini iz Srbije i gosti iz Bugarske, Turske, Moldove, Grčke, Rumunjske i Makedonije.

I dok se drugi integriraju mi se na vlastitu štetu izoliramo s obje strane. Nadajmo se da takvo stanje neće potrajati.

Ivo

2. rujna 2009.

Jesen stiže Dunjo moja

Neki dan sam malo trčkarao po kvartu i shvatih da je trava po kojoj trčim prekrivena tek otpalim lišćem s okolnog drveća. Koji dan kasnije gegao sam se s Dedom po Dolju i na povratku doma smo kao u stara dobra vremena zaglibili u vinogradu. Pogostili smo se k'o grofovi. Nema boljeg treninga od jesenskog treninga na Dolju. Grožđe, maline, kupine, jabuke, kruške, orasi - ma sve što ti srce zaželi. Volim jesen na Dolju.

Dosta romantike! U subotu nas čeka trka na ne baš pitomim međimurskim bregima. Premda je u nekim kategorijama teška suša, kod nas u veteranima su se prijavili doslovce svi koji su stariji od 35, a mogu trčati ili hodati: Špek, Tomo, Neno, Darkić, Robi, Karlo, Vukma i ja (da nabrojim samo neke). Ne sjećam se kad smo imali tako brojnu i jaku ekipu na startu. Bit će strmo i teško.

Dan kasnije nastavlja se sprint tura i to ne s jednim nego s dva sprinta, prvo ujutro runda po šumi, a onda popodne još jedna po gradu. Naporan program.

To su inače druga dva od četiri sprinta koji su na rasporedu u ovih 15 dana. Pola Sprint kupa je zbijeno u dva tjedna, ali zna se to još od proljeća i svima nam je jednako.

Ivo

31. kolovoza 2009.

Lokve 2009

Zaostatke bumo napisali kad stignemo i ako stignemo, a idemo sad malo o aktualnim zbivanjima na domaćoj sceni.

Daklem ovu nedjelju je u Lokvama sprint utrkom otvoren jesenski dio ovogodišnje O-sezone. Premda većini to možda i nije pretjerano zapelo za oko, po meni je najzapaženiji rezultat natjecanja napravila naša Iva, koja je pobijedila u brojnoj Ž16 kategoriji iako ima tek 11 godina. Sjajno! Bravo Iva! Osim toga nije puno falilo da imamo i dvije cure na postolju jer je Ana bila odlična četvrta.

Marija je u istoj kategoriji zauzela 11. mjesto, dok su Antun i Marko u M16 bili 8. i 10. Svakako treba spomenuti i Luku koji (u uz moju malu pomoć) po prvi puta prošao stazu na orijentacijskom natjecanju.

Nikolina se malo kucala, pa je završila na 13. mjestu među gospođama kod kojih je uvjerljivo pobijedila Eva, a za medalje su se još izborile Antonija i Vinka. Kod gospode Matjaž nije dozvolio nikakva iznenađenja, već je uknjižio još jednu pobjedu na svoj konto. Drugi je bio Damir, koji proživljava drugu mladost, treći i četvrti Tihomir i Edi, dok se ostatak ekipe baš i nije najbolje snašao.

Nakon poraza od Daria i Karla na Trsatu, uspio sam malo doći sebi i revanširati se kolegama iz kategorije. Dario je doduše dva dana ranije opal s motora, tako da je više hoduckao nego trčao.

Poslije trke malo sam čavrljao s drugovima iz starih dobrih elitaških dana. Edi mi se pohvalio kako je ostatku ekipe prenio moju najavu iz Miskolca ("ima da leti perje"), na što su Špek i Tomo reagirali sa zluradim osmjesima i pitanjem: "koji mi je to puta po redu da se vraćam".

Trka je inače bila dobro organizirana, a naročito su mi se dopali teren, karta i staza. Za razliku od uobičajenih kros liga po urbanim područjima, na ovom sprintu po proplancima i šumarcima je i te kako trebalo paziti na navigaciju.

Rezultati utrke Svetog Roka

Prolazi

Galerija fotografija Lokve, će biti online za dan-dva

Ivo

22. kolovoza 2009.

Miskolc, subota

Vrlo kratko. Hoki je još jednom osvojio srebro! Hrvatska je sedma u ekipnom poretku na Svjetskom prvenstvu u preciznoj orijentaciji, a ja najbolji od naših u otvorenoj kategoriji na 22. mjestu. Sutra ujutro imamo kliniku i onda pravac Zagreb. Imam još kamaru toga napisati o današnjem danu, ali sada jednostavno ne stignem. budem za dan dva.

Kad dođem doma, prva stanica je vaga, a druga klavir (crko sam zadnja dva tjedna bez njega).

Don't give up...

Rezultati Svjetskog prvenstva u preciznoj orijentaciji, 2. dan

Detaljno

Rezultati Svjetskog prvenstva u preciznoj orijentaciji

Rezultati Svjetskog prvenstva u preciznoj orijentaciji, ekipno

Ivo

21. kolovoza 2009.

Miskolc, petak

Bili smo na drugom modelu, a karta je bila s dosta grešaka kao na nekoj lokalnoj trci, pa i gora.

Poslije smo nabavili kartu istog terena na kojoj je održano jučerašnje finale sprinta i razlike u korist ove potonje su bile drastične, valjda će naša sutrašnja karta koja će biti dorađena karta s finala sprinta biti OK. Jedino nas malo brine postavljač Laszlo koji ima dosta čudne poglede na postavljanje staza za preciznu.

Sutrašnji dan se dakle zbraja s jučeršnjim da bi se dobio ukupni pojedinačni poredak. Hoki je u sjajnoj poziciji da napravi još jedan svjetski rezultat. Vrlo smo zadovoljni i s Ivicom koji je na svom prvom nastupu bio zaista odličan. Mi ostali smo toliko podbacili prvog dana da su šanse da se netko možda probije među prvih deset minimalne.

Drugi dan se međutim boduje i ekipno i to po dva najbolja iz svake kategorije, tako da ćemo se svi potruditi biti čim bolji. Premda to naravno ništa ne znači, računali smo ekipne bodove od prvog dana i bili smo vrlo dobri, usprkos hendikepu što u paralimpik kategoriji imamo samo dva natjecatelja, a ne tri kao svi ostali. Premda uvijek može biti i gore, ekipa iz otvorene će sutra valjda doći sebi, i ako Hoki i Ivica zadrže svoju formu, mogli bi napraviti zapažen rezultat

Danas popodne je u centru grada bilo natjecanje u mobile-orijentaciji. Mobile orijentacija funcionira tako da jedan član ekipe ima kartu, a drugome preko mobitela daje upute kako da ide od kontrole do kontrole i kada prvi završi rundu onda se uloge mijenjaju i trči se još jedna runda. U kategoriji miješanih parova nastupio sam u paru sa Slađanom, frendicom iz Srbije i bilo nam je baš zabavno, makar smo se malo živcirali (i drugi su) na nekoliko kontrola zbog problema u komunikaciji (tipa: preko puta terase je haustor! - koji haustor? - Pa preko puta terase - Nema tu nikakvog haustora - Pa ispred koje terase se ti nalaziš...) Bilo je zabavno vidjeti ljude u kojim su sve pozama i s koliko žara i emocija davali upute svojim trkačima, te koliko su se neki (mi nismo) na kraju silno iživcirali i primili k srcu što su ih recimo dobile dvije djevojčice.

Navečer smo imali prvi dio ovogodišnje klinike za preciznu orijentaciju i bilo je govora o uvođenju nove dicipline u preciznu orijentaciju - Temp-O, o tome više drugi puta. Idem spavat i odmorit se malo za sutrašnji nastup. !. Sutra je novi dan.

Ivo

20. kolovoza 2009.

Miskolc, četvrtak

Miskolc opet.

Rezultata još nema ni online ni igdje drugdje, al ovim putem javljam nekim prijateljima iz starih dobrih dana da imaju još jedan razlog za likovanje nad mojim neuspjehom.

Premda nam staza nije bila baš skroz jednaka (za obje kategorije), moglo bi se reći da uglavnom je, jer je bilo neikh 15% različitih kontrola. Paralimpik dio ekipe je sjajno odradio svoj dio posla. U prvom redu Hoki koji je po neslužbenim rezultatima nakon prvog dana ponovno sjajan drugi. Odlično je posao odradio i Ivica koji je skupio visokih 18 točnih odgovora, na svom prvom nastupu na WTOC-u.

Što se tiće ekipe iz otvorene kategorije, mislim da bi se naš zajednički komentar o stazi mogao vizualno najkraće mogao opisati otprilike ovako:

Jasminka i ja smo imali 17 (od 26) točnih odgovora dok je Dalibor imao 14. Citirat ću kolegu: "zašto se uopće baviti nečim kad se stalno samo živciraš oko toga, a ti uporno dolaziš po još". Neko drugi je rekao što me ne ubije to me ojača. Idemo dalje (u nove pobjede )!. Sutra je model 2.

Rezultati Svjetskog prvenstva u preciznoj orijentaciji, 1. dan

Detaljno

Ivo

19. kolovoza 2009.

Miskolc, srijeda

Miskolc. Jučer smo se napokon svi skupili na licu mjesta, repka u trčanju koja je tu već nekoliko dana, a od jučer je kompletirana i precizna repka. Navečer je bilo službeno otvaranje Svjetkog prvenstva.

Koncepcija Svjetskog prvenstva gdje se dva održavaju istovremeno, jest zgodna zbog mnogih razloga, ali moram priznat da meni WOC malo odvlači pažnju s WTOC-a. Puno je tu previše poznatiih lica i starih prijatelja i puno previše emocija koje me vežu uz sve to. Al što je tu je. Mi danas imamo model event za prvi dan natjecanja.

Inače, ovdje u domu gdje smo smješteni imamo Internet u svakoj sobi , a imam dojam i da u prosjeku ima barem jedan laptop po sobi (nije da ih ima baš u svakoj, ali ih zato u nekima ima i po tri komada). Tehnika narodu!

Ivo

8. kolovoza 2009.

Orao je sletio :)

Plaža, bežični internet, suncobran, more :) Danas sam čuvam četvoro svoje i još jedno šogorovo dete, pa malo surfam po webu, al za koji dan kad bum imal pomoc s decom odoh ja surfat na daski. Yeah!

Ivo

7. kolovoza 2009.

Sitno!

izvor fotografije www.vihor.hr

Svjetsko prvenstvo se opako približilo. U mađarskom Miskolcu će po obićaju paralelno biti održano Svjetsko prvenstvo u orijentacijskom trčanju i Svjetsko prvenstvo u preciznoj orijentaciji. Najvažnije natjecanje u godini počinje za manje od deset dana.

Tko se od reprezentativaca koliko pripremio, pripremio se. Sada može još jedino potražiti duševni mir i koncentraciju potrebnu da najbolji rezultat napravi onda kad je najvažnije. Ljepote nam u novim dresovima neće nedostajati, a zasigurno neće ni uzbuđenja. Trčeći dio repke putuje gore krajem sljedećeg tjedna, a precizni u idući utorak.

Do onda se selim na jug, ne bi li uhvatio malo sunca i soli i skinuo (još) koju kilu.

Kako mi se ne bi ponovilo kao u Vasterasu, da ne mogu napraviti ftp s lica mjesta, malo sam presložio stranicu i pripremio ju za što lakše javljanje s lica mjesta. Čujemo se iz Mađarske!

Ivo

6. kolovoza 2009.

Virovitički ribnjaci

izvor fotografije www.jasenica.rs

Sjetim se često ovih dana kako smo prije frtalj stoljeća svakog ljeta imali orijentacijski trening kamp na Virovitičkim ribnjacima. Skupilo bi se tada dosta ljudi iz Hrvatske i Srbije, te poneko iz Slovenije gdje se sport tada tek počeo razvijati. Imali bi po dva trening natjecanja na dan. Svako je imalo neku temu: linijska, prozor, napamet, score, obična, noćna... Spavali bi u šatorima i borili se s komarcima. Svatko bi organizirao jedno natjecanje, a na ostalima bi sudjelovao i bilo nam je sjajno, a i puno bi naučili.

Povod prisjećanju je naravno nedavni boravak u Tirolu. Međutim dok ovo pišem društvo iz Smederevske Palanke koje je bilo u Telfsu je na trening kampu na Kopaoniku (sve skupa 20-ak juniora), a društvo iz slovačkog Pezinoka je na trening kampu doma u Slovačkoj (na kojem ih po odokativnoj procjeni s fotki ima 50-100 komada). Treba li reći koliko je velika korist od takvog kampa za njegove polaznike? ... a mi to nismo napravili odavno.

Ovih dana se doduše kod nas razvila nekakva polemika na temu da li je našem sportu potrebna kvaliteta ili kvantiteta. Može se dogoditi da netko odgaja stotinu natjecatelja i niti jedan od njih ne preraste u vrhunskog natjecatelja, a netko drugi možda od jednog jedinog potrefi onog pravog ekstra klase kao što je npr. Matjaž. Volio bih kad bi moj sin (ili kčer) jednom bio pravi elitaš, ali puno veću šansu za odgojit pravog elitaša ću imati ako neću odgajati samo jednog jedinog...

Sasvim je jasno da našem sportu i Savezu treba i kvaliteta i kvantiteta. Oni se međusobno nadopunjuju. I tu opet dođemo na početnu temu ovog članka, Jednako za vrhunske natjecatelje, za mlade nade od koji možda nekad nešto bude, kao i za one koji dolaze zbog ljubavi prema sportu, društva i/ili zdravlja trening kamp je karika koja nam nedostaje.

"I shall meditate on this"...

Ivo

4. kolovoza 2009.

Svjetsko prvenstvo i izbor reprezentacije

Što se tiče nastupa na WOC-u, pročitah negdje da bi trebalo poslati samo Matjaža, istrošene 30 i 40 godišnjake ostaviti doma i okrenuti se mladima.

Ajmo se mi koncentrirati na budućnost. Ovi 30 i 40 godišnjaci ionako ne mogu osvojit neku medalju niti bit u recimo prvih 20-30, pa zašto bi ih onda uopće slali?

Možda bi odmah mogli poslat junirsku repku umjesto seniorske, jedino je malo problem što bi onda tim našim perspektivnim mladima poslali poruku da su već sada dovoljno dobri i da bez napretka i rada mogu biti u repki (barem dok se ne pojavi netko još mlađi).

Možda bi mogli poslati samo Matjaža. Al pitam se kakvu bi tek onda poslali poruku našim perspektivnim juniorima. Mogu oni jednog dana biti u vrhu hrvatske orijentacije, kao nedvojbeno jedan od tri najbolja seniora ili seniorke, ali nastup za reprezentaciju neće ovisiti o tome već o dobroj ili lošoj volji kakvog odbora koje će po svom nahođenju odlučivati kolike su njihove šanse za medalju ili vrlo visoki plasman. Vrlo destimulativno i destruktivno razmišljanje. Po toj logici i Matjaž može ostati doma, jer ni on koliko god odličan bio neće uzet medalju niti se plasirati u prvih 20-30 na svijetu.

Jedini dobar i normalan izbor može biti da na svjetsko prvenstvo idu trenutno najbolji orijentacisti u Hrvatskoj, bez obzira na godine (bilo je slučajeva da veterani postanu svjetski prvaci) i bez obzira na to što znamo da nitko od njih neće osvojiti medalju niti napraviti zapaženi rezultat. Oni će dati najbolje od sebe i svima njima će to bit vrlo dragocjeno iskustvo i motivacija da ustraju u naporima da budu još bolji. Osim toga naši perspektivni juniori će jasno vidjeti što mogu očekivati ako ulože dovoljno truda i rada da postanu bolji od tih istih istrošenih 30 i 40 godišnjaka koji sada brane boje Hrvatske. Bilo bi žalosno i sramota za nas kada ne bi poslali kompletnu reprezentaciju na Svjetsko prvenstvo sada kada se održava nama tu pod nosom, doslovce s druge strane plota.

Matjaž, Vedran, Edi, Damir, Vinka, Antonija i Ivana su svojim radom i rezultatima neosporno zaslužili mjesto u reprezentaciji i nastup na Svjetskom prvenstvu. Na nama ostalima je da ih podržimo u tome, navijamo da postignu što bolje rezultate i ne bacamo im klipove pod noge.

Ivo

3. kolovoza 2009.

Pirchkogel 2009

Zadnjeg dana igara išli smo svi zajedno na mali planinarski izlet. Plan je bio da autom dođemo na malo preko 2000 m, a onda pješke na malo preko 2800 m. Sve bi to bilo pet da vremenska prognoza nije bila oblačno prijepodne, a kasnije popodne pljusak i grmljavina uz veliki pad temperature.

Našima sam izdiktirao što sve trebaju ponijeti sa sobom i onda kad smo izašli iz auta na 2 soma, počela je padat kiša i velim ja obucite šuškavce, a jedan od njih me belo gleda, ja ponovim i dobijem odgovor da ga nema. I to mi sad veli, a ja dolje u kući imam još dva razervna.

Onda smo krenuli uzbrdo i ja nakon stotinjak metara odlučih uzeti manji fotić. Velim Antunu nek ide s ostalima, a da ću ih ja stići. Kad sam se vratio natrag zatekao sam grupu koja je otišla 300 metara naprijed i dragog sina koji me čeka na istom mjestu. Naravno da s njim više nisam mogao stići grupu jer je on ionako bio za glavu manji od prvog sljedećeg.

Moram priznat da sam bio vrlo nervozan, jer osim bisera bez šuškavca iz naše ekipe, barem trećina ostalih je bila potpuno neprikladno opremljena za put pred nama (npr. bilo ih je dosta sa startasicama na nogama). Osim toga, vrijeme je očigledno bilo ispred prognoze, a što je bilo najgore od svega zapad odakle je promjena dolazila je prvo bio djelomično, a onda potpuno sakriven okolnim vrhovima.

Kako na tim visinama među alpskim vrhovima za samo 15-ak minuta može nastati Sodoma i Gomora od vremena, a vremenska prognoza za popodne je ionako bila loša, nadao sam se da će društvo napred odustati od uspona na vrh, ali nije.

Iznad 2500 metara put je vodio uz rub sipara, povremeno zalazeći u njega. Staza nije bila teška, moja Ana od devet godina bi ju prošla sa smješkom, kao što i je većina grupe ispred nas, ali otprilike trećena njih (valjda oni u startasicama i sličnoj obući) zapelo je i počelo ići četvoronoške, kao da su u stijeni Triglava. Obzirom da su orijentacisti naučeni trčati po zaista svakakvim terenima, očito je u igri bio strah od visine iako padina nije bila prestrma.

Onda su konačno neki shvatili da im je pametnije vratit se na vrijeme i odustali su od uspona. Na sedlu iznad sipara napokon sam odahnuo jer se otvorio pogled na zapadnu stranu, koja je doduše bila oblačna, ali nevolja nije bila na vidiku. Tu sam se napokon opustio i prepustio užitku pentranja po brdima.

Na vrh sam stigao zadnji, kad je još gore bilo jedva desetak ljudi. Vrijeme baš i nije bilo neko za fotkanje, kiša je doduše prestala ali zrak je bio pun izmaglice koja je zamagljivala vidike.

Putem nizbrdo dočekali smo čak i malo sunca, a pejzaž je od tmurnih boja prešao u žarke i zasićene. Sve je dobro kad se dobro svrši. Stvarno smo imali sreće s vremenom, jer sljedeće jutro je na prijevoju gdje smo bili ostavili aute osvanulo s 30 cm snijega.

Popodne je bilo zatvaranje igara, a sljedećeg jutra smo izbjegavajući glavne tunele i gužve pred njima, polako se dovezli do doma. Putem smo bili i na (friškom noćašnjem) snijegu, i to sredinom srpnja.

Fotoalbum Pirchkogel

Ivo

2. kolovoza 2009.

Mieming 2009

U četvrtak su na redu bile srednje staze u Miemingu. Teren je bio najlakši od onih na kojima smo imali trke, ali opet dovoljno zanimljiv za složit dobru stazu. Zum je bio solidan šesti, ali s priličnim zaostatkom za najbržima, Antun je ovaj puta išao odlično i dobio čak četvoricu, Luka je bio nešto preko desetak minuta sporiji, ali je ostao bez plasmana jer mu nešto nije bilo u redu s SI-je, a Nina je napravila očekivani rezultat.

Obzirom da je cilj trke bio kraj jezera, treba li sumnjati da je poslije trke palo kolektivno kupanje?

Ja sam odradio još jedan dan s fotoaparatom na stazi. Jedina cilju bliska, a zajednička muško-ženska kontrola bila je tako postavljena da su mi ljudi dotrčavali iz smjera sunca, a šuma je k tome bila dosta prozračna tako da je sve bilo prošarano vrlo jakim kontrastima svjetlo/sjena, al poneka fotka će se ipak nać.

Popodne smo imali slobodno. Neki su išli na bazen, neki su skoknuli do Innsbrucka, a ja sam veći dio naše ekipe na jedvite jade natjerao na dogovoreni izlet do Njemačke, jer su oni bili skloniji provesti popodne uz bazen i trampolin. Ipak, obzirom da smo bili manje od 50 km zračne linije od Neuschwanstein-a, po načelu demokratskog centralizma, popodne smo proveli tamo. Trenutno renoviraju južno pročelje dvorca, ali i takav Neuschwanstein oduševljava. Mogao bih tamo provesti tjedan dana i ne bi mi bilo dosadno. K tome, za decu do 18 godina upad u dvorac je mukte.

Rezultati ASVO srednje staze

Fotoalbum Mieming

Fotoalbum Neuschwanstein

Ivo

27. srpnja 2009.

Haiming 2009

U utorak ujutro smo imali trening. Matiju sam poslao da prati Luku, a ja sam pratio Antuna i Ninu. Klasika - 2-3 kontrole smo umjesto poduke imali natezanje i raspravljanje, ali onda su počeli slušati, pa su valjda nešto i naučili.

Utorak popodne je bio sprint po Telfsu. Matija je bio treći, a ja nisam fotkao jer mi to po gradu nije gušt. Ostali su prošli svoje staze osim Antuna koji je preskočio jednu kontrolu. Dečki su imali vrlo zanimljivu stazu u dijelu mjesta koji je zahtijevao puno traženja po karti kuda se može proći.

Srijeda je započela s glavnim natjecanjem igara u Haimingu, na terenu koji je bio čista Švedska. Momci su trebali imati stazu 3,2 km, a cure 2,6 km, ali se Gogi zeznuo u mjerilu, pa su staze bile 50% duže. Ja sam mislio fotkati malo na zadnjoj kontroli, pa nakon sat vremena kada sva deca startaju, malo u šumu na njihovu stazu, ali dogodio se mali problem nikoga nije bilo natrag iz šume.

Ostavio sam se fotografije, pa sam pratio po stazi jednu elitašicu. Uvijek je lijepo kada čovjek ima priliku podučavati, ali meni je puno draže baviti se naprednim i vrhunskim natjecateljima nego li s početnicima. Imam dojam da je trening bio poučan i baš me zanima kakav će biti njen komentar za recimo godinu dana, da li će i u kojoj mjeri usvojiti neke od savjeta koje je dobila, te koliko će imati koristi od njih.

Osim što je staza bila dosta duža od planirane, težina je bila na nivou elite, tako da su se deca uglavnom skupila u grupice i tako prošli stazu. Antun je bio jedan od onih koji su skratili stazu jer im je bila predugačka, dok su ostali naši prošli nešto lošije nego inače. Cilj je bio kraj olimpijeskog bazena (kojeg u Tirolu ima u skoro svakom selu), tako da ni nakon trke rekreacije nije nedostajalo.

Rezultati ASVO sprint

Rezultati ASVO produžene srednje staze

Fotoalbum Haiming

Fotoalbum Telfs 2

Ivo

21. srpnja 2009.

Seefeld 2009

Iz Zagreba smo krenuli u nedjelju ujutro uz malo skretanje u Italiju da pokupimo Matiju koji se s Alenom i ostatkom ekipe vraćao s Juniorskog u Italiji. Sredinom popodneva smo stigli u Telfs, gdje su nas smjestili u udobnom apartmanu.

Navečer je bilo otvaranje igara, nešto u stilu male Olimpijade, čak su napravili i paljenje plamena. Na igrama je bilo ukupno 15 sportova, a orijentacija je imala oko 50 sudionika iz Austrije, Češke, Slovačke, Rumunjske, Italije, Slovenije, Srbije i Hrvatske.

U ponedjeljak ujutro smo imali prvi trening s kartom, a popodne natjecanje. Mislim da je bilo jako dobro što je prvo natjecanje bio ekipni score, pa su momci i djevojke dobili priliku da se međusobno upoznaju jer je svaka ekipa imala miješani muško-ženski sastav iz tri različite države.

Matija je u ekipu dobio Annu Simkovics i 18-godišnjeg Talijana, pa je obzirom da su bili jedna od dvije najstarije ekipe, a kao "najslabijeg" člana su dobili Annu bio uvjeren da su oni glavni favoriti, ali ispostavilo se da je ipak najstariji član bio najslabija karika, pa su se morali zadovoljiti s drugim mjestom. Luka, je sa svojom ekipom bio četvrti, a Nina jedanaesta. Antun je bio član uvjerljivo najmlađe ekipe, ukupno čak četiri godine mlađe od prve sljedeće, koja je uz to imala i dvije djevojke. Zauzeli su posljednje, 15-to mjesto, ali obzirom na razliku u godinama mislim da su napravili sasvim OK rezultat.

Moj dio posla se svodio uglavnom na skupljanje kontrola i fotografiranje.

Rezultati ASVO ekipno

Fotoalbum Seefeld

Fotoalbum Telfs

Ivo

16. srpnja 2009.

Telfs 2009

Javljam se sa ASVO igara u Telfsu koji se nalazi nedaleko od Innsbrucka u Austriji. Osim mene ovdje su, kako ranije napisah Matija, Nina Viktoria, Luka i Antun.

Evo, po malo ide i četvrti dan kako smo u Tirolu. Svaki dan imamo na programu po jedno natjecanje i do sada je Matije jednom bio drugi (u ekipnom score natjecanju) i jednom treći u zanimljivom sprintu po gradiću u kojem se nalazimo. Svaki dan uz natjecanje imamo na programu još i jedan trening s kartom.

Nikada do sada nisam bio u ovom dijelu Austrije i moram reč da su tereni zaista odlični, a pogledi fenomenalni.

Matija inače trči u novom Trimtexovom dresu repke i moram priznati da je dres daleko najbolji ikad napravljen za repku, te da mi je žao ko psu što se Pre-O repka ovaj put odlučila za majice, a ne za dresove. Mislim maja je OK, ali dres je fakat super, vidi se da su ga radili profići.

Ekipa malo frkče s nosom jer kao kuhinja ovdje nije kao mamina, ali je organizacija sasvim OK osim što su jučer naše proglašenje stavili iza plivačkog (ovdje ima jedno desetak sportova), pa smo pustili korijenje dok su se izredale sve njihove dužine, stilovi, uzrasti i ne znam još kaj. Ono malo slobodnog vremena trošimo uz Uno ili na trampolinu i bazenu koji imamo u dvorištu kuće gdje smo smješteni.

Ivo

8. srpnja 2009.

Delnice 2009

Iskoristil bum dan pauze na juniorskom da napišem kako smo prošli u Delnicama. Na žalost nismo mogli doći na trku u petak tako da smo ostali bez ukupnog plasmana. Premda je samo nedjeljna trka bodovana za Kup Hrvatske bilo bi prava šteta ne otić i u subotu kad je trka tako dobra. Staza je po svojoj koncepciji bila slična stazi prvog dana od prošle godine. Puno kontrola u šumovitom dijelu karte oko uprave Nacionalnog parka, a takva koncepcija ne može bit nego puni pogodak.

Nisam baš blistao, nešto lakše postavljene prve dvije kontrole i to što sam na trećoj stigao Franciska omelo mi je koncentraciju, pa sam previše požurio i naravno platio to zakucavanjem od 2-3 minute odmah na četvrtoj. Poslije sam se malo skulirao i počeo uživati u traženju kontrola. Pozitivan dojam nije mi pokvarilo ni to što sam se dva puta pošteno razbio - jednom koljenom u neku kamenčugu, a drugi puta sam opal i umjesto nosa žrtvovao ruku. Imao sam ludu sreću jer dok sam gledao koliko je jaka posjekotina i koliko brzo mi curi krv krajičkom oka sam skužio nešto crveno na zemlji - SI koji je pao s ruke od udarca. Kako je do cilja bilo cca. kilometar i 6-7 kontrola odlučio sam kompletirati stazu i nisam požalio iako mi je ruka izgledala kao da sam bio ma kolinju. Imao sam najbolje vrijeme od svih naših u M35, M20 i M21A koji su imali istu stazu.

Ostatak ekipe iz kluba je uspješno apsolvirao vrtače osim Nikoline koja je na pola staze na jednoj kontroli izgubila pola sata. Antun je bio treći, a Marko peti.

Rezultati Delnice subota

Prolazi

U nedjelju je trka bila na karti kraj Delnica. Obzirom da se trka bodovala za Kup, pojavio se dosta veći broj domaćih natjecatelja nego prethodnog dana. Petnaestica uvijek u meni budi nostalgiju na stara vremena, a staza je ponovno bila vrlo dobro postavljena s jednom dugačkom dionicom s vrlo zanimljivim izborom varijante koji sam naravno zeznuo u srednjem dijelu. Pred kraj mi je malo počelo ponestajati snage, ali od svih naših u M35, M20 i M21A dobio me samo Tomo. Ana je bila druga od naših, Antun i Marko treći i četvrti od naših, a Nikolina četvrta od naših.

I da, nepravedno bi bilo ne spomenuti lijepo organizirano proglašenje - zastave, postolja, himne...

Rezultati Delnice nedjelja

Prolazi

Fotoalbum Delnice

Ivo

7. srpnja 2009.

Juniorsko duge staze

Daklem, Matjaž je završio na 25. mjestu a Šved Gustav Bergman je uvjerljivo pobi- jedio, ne dozvolivši Sorenu Bobachu da poput njegove mlađe sestre Ide (mislim da ima 17 godina) i on osvoji zlato. Ipak mislim da će njihovi starci bit zadovoljni i s jednim zlatom i jednim srebrom. Treći je kod muških bio Martin mlađi brat Hubmann. Jenny Lonkvist je ipak platila tri minute greške u prvom dijelu staze, pa se morala zadovoljiti sa srebrom dok je treća bila Marika Teini. Ovaj puta je Iva Štambuk bila bolja od naše dvije cure na 96. mjestu, dok je Barbara bila 103.

Od ostatka muške ekipe najbolje je prošao Mario sa vrlo dobrim rezultatom na 129. mjestu, daleko iza sebe ostavivši Matiju na 146. Mjestu. Najteže je izgleda bilo Andreju koji je startao među zadnjima i na kraju po svoj prilici ostao sam u šumi. Nisu ga izvjesili u konačnim rezultatima, ali vjerojatno bi bolje prošlo da je uz Matjaža izabrao drugo slobodno mjesto u prvoj startnoj skupini.

Sutra je u Italiji dan odmora, a u četvrtak su kratke staze.

Još jednom, bravo Matjaž!

Fotografije je snimio Danac Tutzon.

Ivo

7. srpnja 2009.

Juniorsko duge staze - Matjaž najbrži

Matjaž najbrži na trećem prolazu!

12:24 Upravo se pojavilo Matjaževo vrijeme s trećeg prolaza dugih staza i trenutno je najbrži, a startao je 33. po redu. Sjajno!!!

Napred naši, bravo Matjaž!

I taman kad sam htio ovih par redaka gore stavit na web, pukla mi je mobilna (jer sam na nekakvom seminaru) veza na net. Ajajaj, moram to brzo popraviti jer od trećeg prolaza do kraja trke dečki idu malo preko 10 minuta...

... upload i dalje šteka, ali download opet radi! Još ga nema na cilju. Vjerujem da još ponetko prati rezultate u živo.

Da! Matjaž je najbrži i na cilju!

Pretekao je 14 konkurenata, a u cilju se s nešto slabijim vremenima od njega nalaze po dva Šveda, Britanca i Francuza i po jedan Norvežan, Finac, Švicarac što daje nagovještaj da će plasman biti odličan. Malo me začudilo kada sam vidio da je Matjaž za duge staze izabrao prvu startnu skupinu (valjda pada kiša), ali izgleda po prolazima da nije imao većih problema (osim možda između 1. i 2. prolaza) i da bi na kraju mogao imati zaostatak oko 10% (do najviše 15%) iza pobjednika. To bi trebalo dati plasman među najboljih 20!

Par riječi o sprintu od jučer

Jučer popodne smo Antun i ja pratili rezultate sprinta i onda sam prognozirao mjesto među prvih 20 i oduševio se kad sam vidio da je Matjaž 11. na prvom prolazu, ali na žalost očito je napravio veliku grešku negdje na putu do drugog prolaza. Na kraju je bio u drugoj polovini, najbolji od ostalih naših koji su se poredali ovako: Matija, Mario i Andrej. Kod cura bolja je bila Barbara, a Iva nešto malo slabija.

Kažu na blogu juniorskog da je tamo počelo sijevat. Odmah postaje jasno zašto su se ljudi opredijelili za raniji start. Jenny je kod cura rasturila konkurenciju - trenutno vodi s pet minuta razlike. Matjaž je trenutno treći u cilju od trećine koja je do sada stigla. Idem sad šljakat, a završetak članka bum napravil kad vidim rezultate ostalih, a onda ću biti i u mogućnosti napraviti upload...

Ivo

6. srpnja 2009.

Sprint na juniorskom

Alen je u subotu otišao s dijelom juniora u Italiju, a jučer navečer im se pridružio i delnički dio ekipe. Danas je već na programu prva disciplina programa - ujutro model za sprint, a popodne finale. Kvalifikacija nema, što znači da bu se start odužio jer je prijavljeno cca. 170 dečkih i oko 120 cura.

Tko ima vremena, iza tri popodne može pratiti uživo prijenos na web-u.

P.S.: Zaboravih napisati, malo sam petljao s adresama, pa sam na staru adresu kluba premjestio fotoalbum. Link na fotoalbum s desne strane stranice je ažuriran.

Ivo

3. srpnja 2009.

Dugo toplo ljeto

Za vikend idemo u Delnice, odraditi zadnje domaće natjecanje proljetnog dijela. Iva je već dugo odsutna, a Marija nam je upitnog zdravstvenog stanja, ali ostatak ekipe bi se trebao pojaviti.

Tjedan dana nakon toga vodim nešto zagrebačke dece na ASVO igre mladih u Austriji. Za one neupućene radi se o neformalnom natjecanju pozivnog karaktera, nekoj vrsti trening kampa. Od naših će gore nastupiti Matija (direktno s JWOC-a), Nina Viktoria, Luka i Antun, a ja bum sudjelovao u organizaciji.

Onda ide red posla, pa red odmora i krajem kolovoza idem s repkom u Miskolc na Svjetsko prvenstvo u preciznoj orijentaciji.

Linkovi na spomenuta natjecanja su s desne strane, pa pratite kako će naši proći. Sve nas najviše naravno zanima kaj će Matjaž napravit u Italiji. U odličnoj je formi, a pokazao je ove godine i vrlo dobro psihičku stabilnot za svoju dob. Najbolje od svega je što i sljedeće godine ima pravo nastupa na juniorskom.

Naprijed naši!

Ivo

2. srpnja 2009.

Trsat i Lazac 2009

Prije desetak dana smo imali predzadnji orijentacijski vikend u Hrvatskoj prije ljetne pauze. U subotu smo bili na Trsatu. Iako je lijevalo kao iz kabla i puhalo sve u 16, Riječani su na novoj karti napravili vrlo dobro natjecanje kojemu je do odličnog falilo samo bolje vrijeme ili dobra nadstrešnica na cilju. Barijeva karta je bila dobra, a staze prave sprinterske.

Mi nismo baš sjajno prošli. Marija je zbog prehlade preskočila trčanje po pljusku, Antun je zaboravio SI, pa nije startao, a Marko i Ana su reambulirali kartu. Nikolina je osvojila solidno 10 mjesto u Ž21, a ja sam završio kao treći.

Činjenica je da je lijevalo i da je zbog toga povećalo bilo neupotrebljivo, a da sam ja neupotrebljiv bez povećala, ali sam zbog mjerila 1:2500 vjerovao da ću svejedno biti najbrži. Možda malo bahat pristup je kao uzrok imao manjak koncentracije što je opet dalo grubi previd kada sam s osme umjesto na devetu otišao na prvu. Na kraju zaostatak za prvim od 15-ak sekundi i umjesto pobjede morao sam se zadovoljiti s trećim mjestom i čestitati boljima Dariu i Karlu.

U seniorima je Matjaž ove godine očito dvije klase ispred konkurencije. Uvjerljivo pobjeđuje kad mu ide i kad mu ne ide. Na Trsatu je Vedrana koji je bio drugi ostavio iza više od 20%, dok je treći bio Tihomir. I kod žena je slično stanje, Vinka je ponovno bila uvjerljivo najbrža, dok su se za medalje izborile još i Ivana i Antonija. Kod juniora je bilo napeto, a Mario je u izjednačenoj borbi pobjedio ispred domaćeg Nine i Matije, dok je kod juniorki ovaj put Barbara bila bolja od Ive, a Anamaria treća.

Rezultati Trsat

Prolazi

Popodne smo se malo skitali po Opatiji, a onda pravac Lokve.

Lazac

Smjestili smo se u školi, a prije večere smo prisustvovali obaranju svjetskog rekorda: misa s vjenčanjem za 23 minute. Nedjelja je osvanula vjetrovita ali na svu sreću bez kiše.

U eliti isti rezultati kao i u subotu osim što je umjesto Tihomira treći bio Lino, dok se kod žena sve ponovilo. Kod juniora su slavili Matija i Barbara.

Najbolji rezultat od naših napravila je Marija. Kaže da ovaj put nije šetala već trčala, pa je na opće iznenađenje osvojila prvo mjesto u Ž14. Srebrne medalje osvojili su još i Antun i Nikolina, dok su Ana i Marko bili peti i šesti u svojim kategorijama.

Ja sam bacio koplje u trnje. Znajući koliko je teren strm nisam imao neka velika očekivanja. Sjećam se da sam prije trke Nikolini dao savjet da prije svakog penjanja na greben i spuštanja u dolinu još jednom provjeri da li je to to. Teorija je međutim jedno, a praksa drugo. Na putu prema drugoj završio sam na pogrešnom putu i prije nego mi je nešto postalo sumnjivo sjurio se u dolinu - naravno pogrešnu. Onda sam malo izgubio elan, al sam išao proć stazu i sve bi bilo OK da pred kraj staze na kraju dugačke dionice nisam skužio da sam jednu kontrolu preskočio. Opet? Da, opet. Izgleda da mi je to postao običaj.

Rezultati Lazac

Na povratku smo još malo svratili do Golubinjaka (baš im je lijepo tamo u Lokvama), a onda i malo do Novigrada na Dobri.

Fotoalbum Lazac

Ivo

25. lipnja 2009.

Imamo domenu

Mic po mic, idemo napred. Evo, nakon dosta nepotrebnih peripetija i zavrzlama danas konačno mogu objavit da smo dobili svoju domenu

www.ok-orion.hr

... te da se ove stranice od danas mogu pratiti na našoj vlastitoj adresi

Ako netko na svojim stranicama ima link na naše stranice, lijepo ga molim da ažurira adresu. Stara privremena adresa će doduše još neko vrijeme biti aktivna, ali nisam siguran koliko.

Što se tiče aktualnih zbivanja ostao sam dužan izvještaj s Trsata i iz Lokava, a imam i nešto fotografija. Vikend pred nama je Thermenland na koji mi ne idemo, ali se vidimo tjedan dana kasnije u Delnicama, za koje je danas zadnji dan prijava.

Damir je otvorio svoj blog, pa sam ga dodao desno među aktivne linkove.

Ivo

17. lipanj 2009.

Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2009

Jučer smo u Maksimiru imali kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u preciznoj orijentaciji koje će se krajem kolovoza ove godine održati u Mađarskoj.

Obzirom da je Zdenko odlučio da je Dalibor svakako u repki, za preostala dva mjesta u slobodnoj kategoriji natjecalo se nas četvero: Jasminka, Tomislav, Ivana i ja. Iako je karta bila povećana 10-ka Maksimira, staza koju je zamislio Zdenko je bila vrlo dobra, u biti po meni najbolja na kojoj sam ove godine nastupio. Jedna kontrola s kojom se ne slažem, jedna o kojoj bi volio još malo razmijenit mišljenja i druga vremenska koju nisam doživio. Tri je neuobičajeno malen broj neslaganja za natjecanja u široj regiji, šteta što natjecanje nije bilo službeno, tj. za Kup Hrvatske i što na njemu zbog toga nije nastupilo više ljudi.

Najbolji rezultat je napravio Damir, dok sam ja bio drugi, što znači prvi među kandidatima. Od ostalih kandidata za repku najbolja je bila Ivana, pa Jasminka i onda Tomislav, koji je izgleda previše žurio na vremenskim kontrolama i zbog toga izgubio mjesto u repki. Kako će Ivana nastupiti na Svjetkom prvenstvu u orijentacijskom trčanju, za repku smo se uz sigurnog Dalibora kvalificirali Jasminka i ja, dok u kategoriji paralimpik na Svjetsko idu Zdenko i Ivica.

Za neupućene, za razliku od orijentacijskog trčanja, Hrvati u preciznoj orijentaciji postižu solidne rezultate i na svjetskom nivou, tj. na Svjetskim prvenstvima u preciznoj orijentaciji. U kategoriji paralimpik prošle godine je Zdenko osvojio srebrnu medalju. U otvorenoj (najjačoj) kategoriji Dalibor je jednom bio jedanaesti, a ja sam jednom bio deseti i jednom jedanaesti.

Rezultati kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u preciznoj orijent.

Ivo

10. lipnja 2009.

Godovič 2009

U nedjelju iza Lužeca ostavio sam ostatak ekipe doma i sam se zaputio u slovenski Godovič, na Prvenstvo Slovenije u preciznoj orijentaciji. Kako sam subotnju tekmu u Tivoliju propustio zbog Lužeca nisam si mogao dopustiti luksuz da preskočim još jednu jer se obje boduju za Hrvatski Pre-O kup, kao i za Hrvatsko-Slovenski Pre-O kup.

Nikada do sada nisam bio na nekom natjecanju koje je organizirao Cezare, a neki koji su na njima bili rekli su mi da radi dosta lagana natjecanja. Karta je bila još jedna u nizu povećanih 10-ki, ali natjecanje je bilo sasvim OK. Samo jedna kontrola je imala rješenje koje uopće nisam razmatrao, a od onih ostalih što sam imao drugačije mišljenje od postavljača razmatrao sam i mogućnost koju je odabrao postavljač.

Vremenske kontrole doduše nisu imale opise, što je pretpostavljam bilo više posljedica žurbe u organizaciji nego li namjere organizatora, ali zastavice su bile tako postavljene da dvojbi nije bilo.

Sve u svemu zadovoljan sam s natjecanjem, a kako i ne bi bio kad sam pobijedio. I nije bilo lagano, nego zanimljivo. Krešo je zeznuo stvar kod perforiranja, što je bilo dovoljno da Klemen koji je bio ukupno treći postane prvak Slovenije. Od naših su na natjecanju bili još i Dalibor i Jasminka kojima natjecanje baš i nije leglo, te Ivica koji bio drugi u kategoriji paralimpik.

Rezultati Godovič

Na povratku doma mi se prispavalo (Lužec, proslava mature, vožnja...), pa sam odspavao na parkiralištu benzinske na obilaznici Ljubljane. Kad sam se probudio prošlo je ne 15-20 minuta nego dve i pol vure. Naravno, ostavio sam upaljene farove, GPS i CD player, a alarm za struju se nije upalio jer nisam otvarao vrata, pa sam ostao bez struje. Dok sam bauljao po parkingu u potrazi za pomoći, naletio sam na dva Bugara koji su isto spavali u svojim autima, ali su oni ostali bez tablica. Strava i užas.

Ivo

8. lipnja 2009.

Lužec 2009 - PHSS

U subotu smo pohodili Lužec i novu kartu s vrtačama u Hrvata i to tu blizu kod Novog Marofa. Teren je sjajan, ali je vegetacija mjestimično dosta grda - zarasla i neprohodna, trebalo bi lokalnoj šumariji opalit koju packu. Karta je OK, mada je za moj ukus kod crtanja malo previše korišten znak U tamo gdje je trebao biti kružić s padnicom.

Najzanimljivije je naravno bilo u eliti. Obzirom na kartu i način postavljanja kontrola bilo je za očekivati da bi mnogi tu mogli omastit brk, a meni se činilo da je uz Matjaža najviše šansi bilo za Tihomira i Tomu, dok su Edi, Lino, Damir i možda Vedran vrebali iz prikrajka, s time da sam se složio s Edijem, da tu čak ni Matjaž nije siguran za zlato. Međutim, Matjaž je još jednom ostao potpuno nedodirljiv za ostatak ekipe. Lako za brzinu i tehniku, al na mene najveći dojam ostavlja njegova psihička stabilnost koja je na ovakvim trkama presudna. Edi je odustao iako je ovo bila zadnja trka gdje je to smio napraviti, a Lino je pokazao da iako pomalo odsutan iz orijentacije još uvijek ide dobro i dovoljno brzo za srebro. Neočekivani treći završio je Danijel, vjerojatno zbog njemu povoljne startne liste, a od četvrtog do šestog mjesta su se poredali Damir, Tihomir i Tomo.

Ni kod žena Vinka nije dozvolila iznenađenje, pa se je Eva morala zadovoljit s drugim, a Ivana s trećim mjestom.

Zato je kod juniora, podložnih usponima i padovima, poredak uvijek malo drugačiji. Uglavnom su tu ista lica u glavnim ulogama, ali se od trke do trke mijenjaju u poretku. Ovaj puta Matija je odnio titulu ispred Andreja i Ivora, a Mario je malo podbacio. Kod cura pobijedila je Iva ispred Anamarie i Barbare.

Naša deca baš nisu blistala. Dosta su se gubili osim Marka koji je osvojio broncu među dječacima. Nikolina je jedina u Ž21B uspjela proč cijelu stazu, tako da je pošteno zaslužila medalju i butelju.

Kod mojih veterana situacija se odlaskom Tihomira i Tome u elitu naglo otvorila, pa sam se ni kriv ni dužan našao u ulozi jednog od favorita. Nisam baš briljirao, ali nisam imao ni nekih većih kikseva, tako da sam pobijedio ispred Darka i Roberta, te se okitio naslovom veteranskog državnog prvaka na kratkim stazama. Jeeeeee!

Doveli smo ponovno sa sobom Luku i po prvi puta Đurđicu, ali nismo ih stigli odvesti na otvorenu stazu jer su im se vodiči pogubili i previše zadržali na svojim stazama.

Vrijeme nas je poslužilo, a organizacija je bila korektna. Ciljni prostor je bio na krasno uređenom izletištu, tako da smo se lijepo proveli u Lužcu.

Rezultati Prvenstva Hrvatske na srednjim stazama

Prolazi

Galerija fotografija Lužec

Ivo

5. lipnja 2009.

Ponavljači

Vikend pred nama nas čeka treće pojedinačno državno prvenstvo ove godine. Kratki pogled na prva dva i vidimo da je nemali broj onih koji su se okitili dvostrukom krunom: Matjaž u M21, Vinka u Ž21, Andrej u M20, Barbara u Ž20 i Tihomir u M35. Četiri iz Risa i jedna iz Kapele.

Osim Tihomira koji se skupa s Tomom prijavio u elitu ostali će ponavljači pokušati postojećima dodati još po jedan naslov. I dok će Matjaž i Vinka imati nešto lakši posao, kod juniora neće nedostajati uzbuđenja jer će nakon pauze nastupiti i Mario i Iva iz Merza.

Trilemu kako rasporediti snage na vikend kada u dva dana imamo pet rangiranih utrka (dvije precizne, sprint i po jedne kratke i skraćene duge staze) nije bilo lako raspetljati. Problem je u tome što nemremo bit na dva mjesta u isto vrijeme i tako je moj nastup na očekivano dobrom preciznom natjecanju u Krešinoj organizaciji izgubio u konkurenciji s nastupom skoro kompletnog kluba na državnom prvenstvu na novoj karti u Lužcu. Navečer smo trebali ostati na noćnom sprintu, ali onda me ekipa iz razreda podsjetila da tu večer slavimo 25 godina (kaj je već toliko prošlo) mature, pa ćemo sprint preskočiti. U nedjelju idem u Sloveniju na preciznu, a ostatak ekipe ostaje doma.

A što se tiče nove karte, ako je dobra koliko i teren na kojem je napravljena mogla bi se komotno uvrstiti u pet najboljih u državi. Očekivanja su velika. Uzbuđenja nam sigurno neće nedostajati. Vidimo se u okolici Novog Marofa.

Ivo

4. lipnja 2009.

Plitvice 2009

Vratismo se s Plitvica, svi na broju i svi u komadu, a rezultati su bili sjajni. Obzirom da su kod nas žene u večini nije nikakvo čudo da su igrale glavnu ulogu u uspjesima našeg malog kluba.

Nakon niza četvrtih i sličnih mjesta Nikolina je ovaj put omastila brk i to ni manje ni više nego odmah zlato! I premda je iz šume došla pomalo šokirana terenom i razočarana greškama, kako je vrijeme prolazilo oduševljenje je polako raslo spoznajom da drugima nije bilo ništa lakše. Na kraju je skakala od sreće k"o malo dete.

A da nam je dobro išlo pokazala je i Ana koja je pobijedila u kategoriji djevojčica ispred starijih i/ili osjetno većih konkurentkinja Ive Lorec i Lee. Naša Iva je za sitno ostala kraj postolja, a Marija se još jednom povela za onom Coubertin-ovom "važno je sudjelovati".

Kod dječaka je bilo ouzbudljivo. Prvi je još jednom bio Josip, a drugi je ovaj put bio naš Marko, dvije sekunde ispred Antuna kojemu se takav poredak baš i nije dopao.

A da je bilo teško osjetio sam i na vlastitoj koži. Ovo mi je bio prvi nastup na već čuvenoj karti Plitvica, a karta i teren su zaista sjajni. Ni nakon tri godine karta nije izgubila na aktualnosti, jer u plitvičkoj prašumi nema šumskih radova i promjene na terenu su male ili nikakve. Duboke i brojne vrtače, malo puteva - nikakvo čudo da uz Crni Lug i Lividragu Plitvice spadaju među tri naše najbolje/najteže karte tj. terene.

I kao da teren sam po sebi nije dovoljno težak, Tomo je složio zahtjevne staze iskoristivši što teren pruža, tako da nam izazova nije nedostajalo. Na sve to se još nadovezala kišica i 100%-tna vlaga u zraku koja se kondenzirala na očalima i povečalima onih koji poput mene na žalost više nisu dobrovidni kao nekad.

Tihomir je startao 15 minuta iza mene i nisam očekivao da će me stići, ali prošao me tri kontrole prije kraja, premda se nisam baš gubio - imao sam tek nekoliko black-out-a - situacija u kojima bi izgubio kontakt s kartom. U tim prilikama nisam dalje srljao već sam rađe uložio minutu-dvije da se ponovno nađem i nastavim dalje. Treći u veteranima završio je Francisco dok je Nenad, jedan od favorita, napravio niz vrlo velikih grešaka i puno zaostao.

U eliti je Matjaž očekivano pokupio još jednu pobjedu. Njegova dominacija ove godine je tolika da može pobijediti i onda kada mu ne ide. Drugo mjesto je uzeo Lino dok se pomalo iznenađujuće Vedran izborio za broncu ispred Edija koji je ostao dvije i pol minute kratak.

Kod cura ulogu favorita je opavdala Vinka koja je kao i Matjaž ove godine neprikosnovena, a srebro i broncu je pokupila zlatna štafeta od prošlog tjedna Ivana i Nevija.

I kod juniorki nije bilo ništa novog Barbara pobjeđuje ispred Anamarie i Mihaele. Bit će zanimljivo idući vikend kada im se ponovno pridruži Iva. Kod juniora je najbolji bio Mario ispred Andreja i Matije, dok se ostatak ekipe nije najbolje snašao.

Od ostalih kategorija izdvojio bih još uvjerljive pobjede Patrika i Nine Viktorije u mlađim kadetima.

Rezultati Plitvice

Prolazi

Galerija fotografija Plitvice

Ivo

1. lipnja 2009.

Fotoalbum

Dobih brojne pohvale za fotke objavljene u Foto-kutku, ali uglavnom pomiješane s kritikama da tamo fotografija ima premalo.

Svjestan san ja da ogromnu većinu mojih fotki nitko osim mene nije vidio, a da večina ljudi voli vidjet fotku na kojoj se nalaze oni sami ili neko od njima dragih ljudi. Problem je međutim u tome što imam prilično visoke kriterije i premda znam da većina ne bi primjetila/zamjerila da je čovjeku na fotki odrezana ruka ili noga ili da je kadar loš ili da je pozadina bezvezna, šteta mi je provesti 10-20, pa i 30 minuta dotjerujući fotku koja po mojim kriterijima nije OK, pa onda još staviti na nju i svoj potpis.

Na kraju ipak popustih i odlučih otvoriti mjesto gdje će biti moguće vidjeti nešto veći broj (uglavnom) mojih fotki - recimo 20-50 po trci, koliko da malo osjetite atmosferu. Pri izboru ću biti znatno blažeg kriterija, a fotke će ostati skoro pa sirove samo s brzinskom automatskom obradom, dok će dimenzije biti duplo manje od uobičajenih.

Za početak možete baciti pogled na galeriju s Plitvica.

Ivo

24. svibnja 2009.

Prvenstvo Hrvatske u Sloveniji 2009

Jučer i danas je u slovenskom Prekomurju održano Prvenstvo Hrvatske 2009. U subotu je bila klasika, a danas štafeta. U biti to je bilo Prvenstvo Slovenije, a mi smo bili gosti.

Teren je bio prekrasan - blago valovit, brz i bogat detaljima, a karta uvjerljivo najbolja Barijeva koju sam do sada vidio.

Novi prvaci Hrvatske su Matjaž Štanfel i Vinka Kvočić.

Matjaž je i ukupno bio najbrži, sitno ispred novog prvaka Slovenije Andraža Jevševara, te Janeza Pretnara i Jake Piltavera. Srebrnu medalju je među Hrvatima odnio Damir Klobučarić, a broncu Edi Ocvirk. Matjaž je tako odnio doma i onu najvažniju titulu državnog prvaka, drugo prvenstvo ove godine. Kod žena je pobijedila Slovenka Mojca Flenn ispred Eneje Osterman i naše Vinke. Srebrom se među Hrvaticama okitila Ivana Gobec, a broncu je uzela Antonija Orlić.

Kod juniora je bilo vrlo neizvjesno. Andrej Šubat je uzeo još jedan naslov ove godine i pokazao da mu je mjesto u samom vrhu. Matija Razum je bio blizo, ali ipak drugi, dok je Ivor Mikulčić predvodio ostatak ekipe koja se nije najbolje snašla na tako brzom, a detaljnom terenu. I kod cura je Barbara Petranović - juniorska prvakinja u sprintu od prije tjedan dana potvrdila formu i uzela zlato u klasici. druga je bla Anamaria Tusić, a treća Mihaela Kočila.

Mi smo s najviše zanimanja pratili najmlađe kategorije. Kod cura u Ž12 pobjedila je Iva Lovrec, a srebro i broncu osvojile su naše Ana i Iva. Bravo cure!

U M12 novi prvak Hrvatske je Josip Vujanić, a srebro je osvojio naš Antun. Treći je bio Filip Vujanić, dok je naš Marko završio kao četvrti. U kategoriji Ž14 slavile su Slovenke, ali naša Marija je bila druga najbolja Hrvatica iza riječanke Anamarie Vrbete.

Nikolina je u Ž21B osvojila vrlo dobro treće mjesto iza Daniele Popović Budi i Sanje Žužić i ako ovako nastavi, dogodine ćemo ju baciti u vatru, tj. jaču kategoiju.

Kod mojih veterana najbolji je bio Tihomir Salopek ispred slovenske legende Borisa Baumana. Ja sam bio tek šesti, ali kako su osim Tihomira svi ostali ispred mene bili Slovenci osvojio sam srebro. U biti trka mi je legla dobro i uz nekoliko sitnih greškica odradio sam stazu junački i borbeno do kraja sa, za moju trenutnu formu, odličnim minutama po kilometru. Premda Nenad Lovrec nije bio na startnoj listi pojavio se na startu, pa sam se trošio do maksimuma ne bi li napravio kakvo sitno iznenađenje. Na kraju imali smo podjednaku brzinu osim što sam tek nakon trke skužio da je on nastupio (i pobjedio) u M45, tako da je kod nas treće mjesto osvojio Darko Merunka.

Od ostalih rezultata Patrik Malnar je za sitno dobio Luku Mihaljevića u M14, dok su se u M16 pojavila dva meni nova imena iz Međimurja - Luka Bahun i Lovro Janžek, a u veterankama je slavila Neda Gobec.

Sve u svemu bilo nam je lijepo, a i uspješno jer doma smo se vratili s pet medalja - četiri naslova viceprvaka i jednom broncom. Međutim, osim našeg malog kluba koji je nastupio u punom sastavu čini mi se da je jedino Ris došao sa večinom ekipe, dok su ostali zabušavali, tako da je nastupilo dosta malo Hrvata, gotovo kao da su došli samo oni koji su imali šansu uzeti neku medalju. Šteta. Razlog slaboj posjećenosti bi mogao biti to što je trka bila u Sloveniji, ali ni prošli tjedan u Zagrebu nije bilo puno više ljudi (doduše onda je bio sprint). Možda ne bi bilo loše državna prvenstva uključiti u Kup i Sprint kup, jer radi se ipak o najvažnijim domaćim trkama tijekom godine.

Danas je bila štafeta i mi smo imali po jednu u dvije najmlađe kategorije. Vladalo je veliko uzbuđenje pred prvu štafetu u životu: kako ćemo ovo, kako ćemo ono. Na kraju Antun i Marko su u M12 pobijedili ipred tri slovenske štafete, a Ana i Iva su zauzele drugo mjesto iza štafete Vihora u kojoj su bile Mia Lovrec i Lea Gobec.

Najviše uzbuđenja priredile su nam muške seniorske štafete koje su imale tri izmjene. Najbrža je očekivano bila štafeta iz Brežica, a iza se kao nikad do sada vodila vrlo izjednačena borba čak tri hrvatske štafete. Bjelovar je nakon prve izmjene bio prvi, a Japetić i Ris su ga pratili. Nakon druge izmjene krenulo se u vrlo neizvjesnu završnicu. Edi je imao par sekundi ispred Damira, a Matjaž je kasnio u polasku četiri minute - taman toliko koliko se mislilo da može biti brži od prve dvojice. Tri osvajača medalja od dan ranije vodili su vrlo izjednačenu i neizvjesnu bitku no na kraju je prevagu donijelo Edijevo iskustvo, a Matjaž je usprkos drugom najboljem vremenu dana uspio doći samo na domak Damiru, ali ne i ugroziti njegovo drugo mjesto. Tri prve hrvatske štafete u jednoj minuti - iskrene čestitke svim sudionicima tog sjajnog troboja. Samoborcima se isplatilo vađenje Lina iz privremene mirovine.

Moram priznati da se i meni kao neutralnom promatraću podigao adrenalin - kako je dobro trčati štafetu. Tko zna ako budem živ i ne budem skroz čorav dok ova moja dvojica stasaju u odlične juniore, možda i otrčim još koju.

Rezultati Pomurje open klasika

Prolazi, klasika

Rezultati Prvenstva Hrvatske klasika

Rezultati Pomurje open štafeta

Prolazi, štafeta

Rezultati Štafetnog prvenstva Hrvatske

Ivo

18. svibnja 2009.

Merzov sprint 2009

Evo nas s još friškim dojmovima s Merzovog sprinta koji je jučer održan na Jelenovcu. Održana su dva sprinta od kojih je prvi ujedno bio i prvenstvo Hrvatske u sprintu, a drugi se bodovao zajedno s prvim za plasman na natjecanju.

Ako se ne varam to je prvo pojedinačno seniorsko prvenstvo Matjaža Štanfela, a sudeći po trenutnom odonosu snaga, moglo bi ih se na njegovom kontu još podosta nakupit. Eva Ocvirk je imala peh s štancanjem jedne kontrole, pa je još jedan nasov prvakinje države doma odnijela Vinka Kvočić.

Od naših su na natjecanju nastupili Ana, Marko, Iva, Antun, Marija i Ivo. Kako se kategorije M12 i Ž12 nisu bodovale za Prvenstvo Hrvatske, a Mariji se nije išlo na jutarnju trku, u boj za medalje sam se upustio samo ja i nije išlo loše dok na trećoj kontroli nisam stigao grupicu iz koje je netko započeo razgovor, na što je meni koncentracija nepovratno zbrisala. Na kraju sam završio jedva peti.

Zato su Antun i Marko zauzeli prvo i drugo mjesto u M12, a Iva i Ana drugo i peto u Ž12.

Popodnevnu trka donijela nam je rasplet za plasman na Merzovom sprintu za koji su se zbrajali rezultati obe trke. Antun i Marko su ponovno ostvarili dva najbolja vremena u M12 i time potvrdili prva dva mjesta u ukupnom plasmanu. Najveće iznenađenje drugog natjecanja bio je sjajan Anin rezultat koja je na drugoj sprint utrci dana bila najbrža u Ž12, te se tim rezultatom izborila za treće mjesto, dok je Iva zadržala drugo mjesto u ukupnom poretku.

I meni je druga trka legla nešto bolje. Zaostao sam 10-ak sekundi za Nenadom Lovrecom i tako se probio na drugo mjesto. Moglo je to doduše proći i drugačije, naime Neno je od siline finiša zaboravio/promašio štancanje cilja, al" ga je Ivana koja se tu zatekla opomenula,

... tako da je izgubio samo nekoliko sekundi.

Sve u svemu odnijeli smo doma zlato, tri srebra i jednu broncu. Sasvim neloš rezultat za naš mali klub.

Teren je inače bio dosta strm, a jedino mi je ostala nepoznanica koji od veterana se toliko zamjerio Mariu, da je od svih popodnevnih staza baš naša imala najviše uspona.

Rezultati Merzovog sprinta

Prolazi 1

Prolazi 2

Rezultati Prvenstva Hrvatske u sprintu

Ivo

11. svibnja 2009.

Ačkov kup 2009

Proteklog vikenda Vihor je organizirao Ačkov kup na Ključić brdu u Vukomeričkim goricama. U subotu je bila prvo precizna, a zatim srednje staze, dok su u nedjelju na programu bile duge staze koje smo mi (a i nešto drugih) preskočili zbog prve pričesti dva člana našeg kluba.

Moram priznati da mi se dopada ove varijanta kada u istom danu ima i precizna i trčanje, da prvo idem na preciznu. Staza je bila jedna od boljih u zadnje vrijeme i mislim da je Zdenko napravio dobar izbor odabirom nešto lakših problema, a samim tim i smanjenjem poslovičnih nesuglasica nakon natjecanja. Antun je zauzeo treće mjestu među juniorima u A kategoriji, a ja sam bio četvrti u najjačoj kategoriji.

Nakon precizne na red je došlo trčanje na kojem smo od članova kluba nastupili Ana, Iva, Antun i ja. Vrlo uzbudljivo bilo je u najmlađim kategorijama. Dugo u cilju nije bilo nikoga, a onda se iz šume pojavio cijeli čopor. U kategoriji Ž12 Iva je zauzela odlično drugo mjesto, minutu i sitno iza imenjakinje iz Vihora, dok je Ana završila na petom mjestu.

U kategoriji M12 je pobijedio Josip Vujanić iz Lokvi, a Antun je bio drugi čime smo svi bili zadovoljni, kao i on sam, jedino što nije ostalo neprimjećeno da su kategorije M12 i Ž12 imale istu stazu i da je naša Iva imala minutu bolje vrijeme od Antuna koji je malo zaglibio na petoj kontroli.

U veteranima se skupilo pregršt poznatih imena, a uz standardne mušterije od kojih se nije odazvao samo Tomo, nastupili su još i Tihomir Salopek koji je pobijedio i tri solidna Austrijanca. Ja sam zauzeo šesto mjesto.

Rezultati srednje staze

Prolazi

Rezultati precizna

Sutra nas čeka prvo natjecanje u organizaciji OK Merza, dva sprinta na novoj karti Jelenovca. Posebno nas raduje što je društvo iz OK Merza, prihvatilo preporuku Izvršnog odbora Saveza i po prvi puta u Hrvatskoj uvelo kategorije M12 i Ž12 na sprintu. Vidimo se na Jelenovcu

Ivo

5. svibnja 2009.

Alpe Adria 2009

Dok je većina hrvatskih orijentacista koja je ovaj vikend trčala bila u Toplicama, dio društva se nimalo iznenađujuće odlučio otići na Alpe-Adria kup u Bavarsku.

Moram priznat da mi baš nije jasna odluka Saveza da nakon toliko godina istupi iz Alpe-Adria natjecanja, jer se radi o kvalitetnoj prilici da se reprezentacija okuša u našem bližem okruženju gdje puno lakše možemo uspoređivati i ocjenjivati naše dosege. Neki od naših natjecatelja tu mogu igrati zapaženu ulogu i izvuči puno koristi od nastupa na takvom natjecanju.

U Bavarskoj su nastupili članovi Vihora, Lokvi, Bjelovara, Kapele, Japetića i Merza koji je bio najbrojniji, a najzapaženiji rezultat napravio je Matej koji je nakon tri dana pobijedio u kategoriji M14. Bravo Mate!

Interes hrvatskih natjecatelja za nastup na AA kupu očito postoji, čim ih je toliko otišlo u daleki Regensburg na isti vikend kada je u Hrvatskoj bilo čak četiri rangirane trke. Stoga se nadam da ćemo već sljedeće godine ponovno imati reprezentaciju na AA kupu, na kojemu sam i sam toliko puta s veseljem branio boje Hrvatske.

Rezultati Regensburg ukupno

Rezultati Alpe Adria kup

Ivo

5. svibnja 2009.

Triangl 2009

Proteklog vikenda Međimurci su radili svoje multidisciplinarno natjecanje.

Kako je bilo u subotu ne znam iz prve ruke jer smo mi bili na svadbi, ali ljudi su drugi dan uglavnom bili pod dojmom šume ful zatasle u visoke koprive.

U nedjelju smo došli u malom broju jer se ženski dio ekipe uglavnom nije stigao oporaviti od tuluma prethodne noći. Na sprintu su nastupili Ana, Marko, Antun i Ivo, a poveli smo sa sobom i promatrača. Luka je rekel da je bilo dobro i probati ćemo ga ubaciti u ekipu do jeseni.

Ujutro je na programu prvo bio sprint. Malo po gradu, a onda veći dio po šumi.

Na žalost nije bilo kategorije za klince do 12 godina, pa su Antun i Marko nastupili u M16, a Ana u Ž16. Antun i Ana su prošli stazu uz manja kucanja, ali je Marko zapeo na šestoj. Zajedno s Timom Gobecom je roštao tamo skoro pola sata, jer je trebalo čitat izohipse što njih dvojica još ne znaju.

Kod veterana je staza bila OK osim što mi se malo zamjerila druga kontrola gdje sam se pentrao preko ograde jer nisam na vrijeme skužio da na njoj postoje neucrtana vrata, a ja sam se uz breg popeo naravno po pogrešnoj strani ograde (jer u opisu nije pisalo s koje je strane zastavica). Nastavak staze je vodio prvo malo po šumi, pa kroz parkić i bio mi je zanimljiv. Završio sam kao četvrti od naših, a Neno je uspoređujući prolaze zaključio da sam se zakucao na trećoj. Na žalost nisam, samo sam se malo posvađao s bregom koji je trebalo ispenjati do kontrole.

Link na rezultate bum stavil kad ih organizator objavi.

Rupu između dva natjecanja deca su kratila prvo streličarstvom, a onda haklom na dva mala.

Popodne je održano natjecanje u preciznoj. Start se odužio, crni oblak je uletio i nespremne na stazi nas je prvo uhvatila kiša, pa onda pljusak (hladan), pa onda tuča, pa još jedan pljusak. Smočilo me do kože i smrzao sam se skroz na skroz. Sljedeći put nosim kišobran i kad na nebu ne bude ni oblačka.

Sve u svemu, bilo nam je lijepo. Jedino je šteta što se okupilo tako malo ljudi - 80-ak duša na sprintu i niti pola na preciznoj.

Rezultati sprinta

Prolazi

Rezultati precizne

Ivo

20. travnja 2009.

SOL3 u Svetom Jurju 2009

Ovu subotu je u sloven- skom Svetom Jurju održana treća ovogodišnja trka za Slovensku orijentacijsku ligu, koju su obilježili naši prijatelji iz OK Merza osvajanjem pet medalja.

Teren je bio dobar s dosta detalja, karta nevelika ali dovoljna za srednje staze koje su bile na programu, a Danijel nam je složio zanimljive staze.

Mi smo nastupili u punom sastavu, a nabolji rezultat su napravili Antun koji je bio drugi (a ujedno i najnezadovoljniji svojim rezultatom od članova kluba) i Iva koja je osvojila svoju prvu medalju i to srebrnu.

Ana je bile blizu postolju, a Marko je uspješno samostalno prošao stazom, dok se ostatak naše ekipe gubio po šumi.

Od Hrvata je gore bila još i familija Ocvirk, koja je pobrala jedno zlato (Eva) i dvije bronce (Pia i Edi), a lijepo je bilo vidjeti i Barija koji se brinuo da s rezultatima sve bude u najboljem redu.

Rezultati SOL3/2009

Prolazi

Ivo

17. travnja 2009.

Problemi s kalendarom

Pred nama su dva mjeseca na kojima ćemo na žalost morati smanjiti broj naših nastupa. Nakon sutrašnje trke u Sloveniji, sljedeći vikend nas nema, jer smo rupu u kalendaru već ranije popunili obiteljskim obvezama (moram punici završit kuhinju). Tako ćemo preskočiti prekasno najavljenu Neninu trku.

Onda ide svadba, a ako se otrijeznimo i bar malo naspavamo probali bumo doći makar na nedjeljni dio Triangla.

Vikend iza je Ačkov kup, koji ćemo morat skratit, jer u nedjelju imamo prvu pričest, a biskup nije imao razumijevanja za to što je još početkom godine za taj dan najavljen drugi dan Ačkovog kupa.

...i taman kad čovjek pomisli da je tu kraj, jer smo apsolvirali obiteljske obaveze, skuži da se naše važne trke u orijentacijskom trčanju preklapaju sa slovenskim natjecanjima iz Hrvatsko-Slovenske Pre-O lige (a kako čujem od Zdenka vjerojatno i Hrvatskog Pre-O kupa).

Na svu sreću slovensko Pre-O natjecanje koje je trebalo biti isti dan kad i Merz sprint je u zadnji čas pomaknuto, ali zamjenski termin je još gori - na dan najvažnije ovogodišnje trke u Hrvatskoj - Prvenstva države, a istoga dana u Varaždinu ima još i trka za Sprint kup Hrvatske. Sutradan opet dilema: ili ići u Sloveniju na Pre-O natjecanje za ligu i Pre-O kup ili Varaždinske Toplice na Kup trku.

Sva hrvatska Pre-O natjecanja su smještena na termine kada u Sloveniji nema ništa, dok mi iz Hrvatske imamo nezahvalan izbor i stavljeni smo u neravnopravan položaj. Osim toga, takvih preklapanja između MTB orijentacije i hrvatskih natjecanja u orijentacijskom trčanju nema.

Kako čovjek ne može biti na dva mjesta moral bum birat između nastupa na Pre-O natjecanjima i nastupa na državnim prvenstvima i Kup utrkama i to ne samo svog već i dece iz kluba koje vozim na ta natjecanja.

Ivo

15. travnja 2009.

Poštaš kup 2009

Sudjelovali smo na Poštaš kupu koji je organiziran na mađarskoj planini Bukk između Miškolca i Egera. Od članova kluba gore su bili Ana, Antun i Ivo.

Gore smo krenuli u petak i navečer smo stigli u Miškolc gdje smo nakon nešto lutanja shvatili da nismo smješteni u đačkom domu, već u policijskoj akademiji. Nakon početnih peripatija, udobno smo se smjestili i odmorili za sutrašnju trku.

Obzirom da je trka održana na terenu pored onog na kojem će za manje od pet mjeseci biti Svjetsko prvenstvo, na trci je sve vrvjelo od zvjeri iz svjetskog vrha, a u muškoj eliti je bilo prijavljeno čak 150 natjecatelja. Sam teren na kojem smo imali natjecanje nije bio tehnički težak, no kako sam saznao od Edija Bukk je dosta raznolik, pa je za vjerovati da su za Svjetsko rezervirali najbolji dio.

Staze su bile po Mađarskom običaju okrutno dugačke. Tehnički nisu bile zahtjevne, ali je zato podloga u šumi bila vrlo neugodna za trčanje, puna slobodnog kamenja i komada grana. Kamenje je naročito problematično jer dosta usporava trčanje, a često nije ucrtano. Guštici su dosta gusti i usporavaju, pa se dva rastera uglavnom isplati zaobići, a ne gurati se kroz njih. Karta je bila OK, mada mi na par mjesta visine baš nisu štimale.

Ana je prvi dan bila četvrta, Antun se malo gubio, a ja sam umjesto svoje staze (od 9 kilometara) uzeo kraću (samo 5), jer sam želio ostati dovoljno svjež za preciznu koja je bila na programu tog popodneva.

Na preciznoj su od Hrvata najbolje prošli Zdenko Horjan koji je pobijedio u paralimpik i Jasminka Cindrić koja je bila druga u otvorenoj kategoriji, ali mislim da nitko od naših nije bio baš zadovoljan natjecanjem jer je karta na žalost bila još jedna od povećanih desetki, a na njima se nemre oraganizirati dobro natjecanje u preciznoj orijentaciji jer su previše neprecizne.

U nedjelju je svako odradio svoju stazu i kako je najbolja bila Ana na petom mjestu, te nismo imali nikoga na postolju, spakirali smo se i otišli doma s time da smo popodne proveli švrljajući po prekrasnoj Budimpešti (i njenim restoranima).

Osim nas od Hrvata su gore bili još i članovi Vihora, Japetića i Kapele. Edi Ocvirk je bio najbolji od naših u eliti, Matija Razum (na slici) je solidno odradio posao u M16, a dečki iz M21B su ostali malo zatečeni kad su skužili da su im staze oba dana dugačke 11 kilometara.

Rezultati Poštaš kupa (bez elite)

Prolazi 1

Prolazi 2

Ivo

6. travnja 2009.

Prvenstvo Kapele 2009

Protekle subote je na karti Branje vrh kraj Rakovog Potoka održano Prvenstvo Kapele, prva od ovogodišnjih Kup utrka. Organizacija trke je bila korektna, vrijeme odlično, a cilj natjecanja na lijepom mjestu uz jezero i roštilj.

Trku su obilježile pobjede Matjaža Štanfela i Vinke Kvočić. Matjaž je odlično započeo prvu domaću seniorsku sezonu, a Vinka je pokazala da i dalje kani biti najbolja.

Od članova našeg kluba najbolje je prošao Antun koji je nakon dva četvrta mjesta u Lipici i Pečuhu pobijedio u M12. Marko je u istoj kategoriji osvojio deseto mjesto, ali je po svom običaju uknjižio par najbržih prolaza. Ove godine bi tu mogla biti dosta izjednačena konkurencija.

Nikolina je za malenih sedam sekundi ostala bez medalje i morala se kao i ja zadovoljiti s četvrtim mjestom. Iva i Ana su zauzele šesto i sedmo mjesto u Ž12, dok je Marija ostala bez plasmana jer nije našla 6. kontrolu.

Mirko i Niko su uspješno savladali svoju prvu dječju stazu.

Rezultati Prvenstva Kapele

Prolazi

Obavezno bacite pogled i na Merzove stranice gdje možete vidjeti neslužbene rezultate Kupa Hrvatske koje je Mario Štambuk izračunao nakon prve trke. Nadam se da će Mario ustrajati u redovitom objavljivanju rezultata Kupa, jer samo na taj način Kup može u našim očima i srcima zauzeti mjesto koje mu pripada.

Vikend pred nama je Uskrs koji ćemo dočekati daleko od obitelji, jer se u međarskom Egeru održava Poštaš kup, kvalifikacije za ovogodišnje Svjetsko prvenstvo. Sa mnom idu samo Antun i Ana, to znači da imamo još tri slobodna mjesta u autu ako nekome treba prijevoz.

Ivo

1. travanja 2009.

U divljem luku

Jubilarnih 50 godina nakon prvog Mecsek kupa, napravili smo zajedničku fotku s divljim lukom kao obaveznom dekoracijom, po kome mi auto još uvijek miriši.

Vikend pred nama, čeka nas prvenstvo Kapele, koje će ove godine biti organizirano u našem susjedstvu na karti Branje vrh. To je za nas prvo ovogodišnje natjecanje u Hrvatskoj, a mi ćemo na njemu nastupiti u kompletnom sastavu, uključivši i najmlađe snage koji će se po prvi puta okušati na dječjoj stazi.

Ivo

23. ožujka 2009.

Pečuh 2009

Dugo nisam bio u Pečuhu, predugo. Trka je bila odlična, teren prekrasan, šuma kao i uvijek puna divljeg luka, a karta i staze bez zamjerke.

Ovaj put su nastupili: Ana, Marko, Iva, Antun, Marija i Ivo. Da ne duljim, Marko nam je ovaj put priredio glavno slavlje. Ne samo da je prošao obje staze već je uspio osvojiti treće mjesto i svoju prvu medalju. Ništa manje nije bio zapažen Anin rezultat. Ona je u konkurenciji s 22 Mađarice izborila sjajno treće mjesto.

Ostala deca su se malo gubila prvoga dana, ali drugog dana smo zabilježili i prvi 100% prolazak staze članova našeg kluba. Ja sam se mučio sa fizikom, ali uživao u traženju kontrola. Staza prvoga dana je bile naprosto sjajna, možda bi se skupilo par stotina metara po putu, a ostalo sve tehnički teško po šumi među vrtačama.

Od ostalih Hrvata zapažen je bio rezultat Matjaža Štanfela koji je dominirao u juniorima i odnio uvjerljivu pobjedu. I Mađari kao i većina drugih imaju problem s tom nesretnom dobnom skupinom, koja iako je jedna od najvažnijih za formiranje pravih elitaša, na žalost je i jedna od najmalobrojnijih kategorija.

Jedini zez u organizaciji je bilo to što su proglašenje napravili pola sata ranije i dok smo mi skužili kaj se događa i došli od auta do cilja Markova i Anina kategorija su već bile proglašene, tako da su klinci ostali kratki za gušt stajanja na postolju.

Pečuh u meni budi nostalgiju i sjećanja na stare dane kad smo tu dolazili na otvaranje sezone. Grad je još ljepši nego prije, a malo mi je bio žao što nismo kao nekad bili smješteni u Kodaly-u već u nekom drugom đačkom domu.

Sve u svemu, iza nas je ostao lijep i uspješno odrađen vikend. Klinci su bili jednoglasni da ćemo i iduće godine probat doć.

Rezultati iz Pečuha

Prolazi 1

Prolazi 2

Ivo

18. ožujka 2009.

Lipica 2009

Preživjeli smo i to, prvi nastup za OK Orion.

Najvažnije od svega je da su se svi vratili iz šume. Iva i Marko su počeli samostalno tražiti kontrole, dok je Nikolina bila odlična prvoga dana i osvojila 13. mjesto među 40-ak gospođa.

Ana je osvojila prvu medalju za klub i to srebrnu, dok je Antunu za malo izmakla bronca i morao se zadovoljit sa četvrtim mjestom. Marija i ja smo malo brljali tako da nam rezultati baš i nisu bili za hvalit se.

Na trci je naravno bio i Erich Simkovics sa svojom butigom, pa smo malo tržili i kupili nešto dresova. U subotu smo malo posjetili i ergelu u Lipici, dok smo u nedjelju zbog nešto kasnijeg proglašenja za dlaku zakasnili na razgled Škocijanskih jama. Sve u svemu lijep i ispunjen vikend.

Sljedeći tjedan idemo malo do Pečuha ...

Rezultati iz Lipice

Prolazi 1

Prolazi 2

Ivo

12. ožujka 2009.

Školica

Kako svi zajedno planiramo ić u Lipicu, proteklih tjedana smo u klubu imali školu orijentacije po ubrzanom postupku. Treba na brzaka savladat osnove čitanja karte, a to nije nimalo lako, pogotovo kad se radi s decom.

Nikolina je na jednom od treninga izjavila da ne kuži kaj tu ima bit teško u traženju kontrola.

Rekel sam joj da se samo još malo strpi, jer vikend pred nama čeka nas vatreno krštenje po vrtačama oko Lipice.

Ivo

21. veljače 2009.

Na mladima svijet ostaje

Sjetih se ovih dana, kad sam onomad pred koji mjesec u Maksimiru rekao da bum definitivno osnoval svoj klub, kako mi je Darko rekel da bum trebal radit školi i na podmlatku kluba, a ja mu odgovorih da bu Orion imal više dece od Maksimira.

Daklem od aktivnih natjecatelja za sada je tu:

  • troje juniora - Ana, Antun i Marija,
  • te jedan veteran - Ivo

... ali tu priči nije kraj, izgleda da bumo imali i još troje friških natjecatelja:

  • dvoje juniora - Marko i Iva,
  • te jedna seniorka - Nikolina

Sve skupa za početak na natjecanja krećemo s dvoje petero djece i odraslih natjecatelja.

Ivo

15. veljače 2009.

Ajmo mi osnovat svoj klub

Nakon dugih godina bavljenja orijentacijom, izgleda da je napokon došlo vrijeme da se osamostalim i osnujem svoj klub. Dosta sam gruntao kak bi ga nazval, dal možda OK Feud ili nekaj drugog, a na kraju je pala odluka da bu se zval OK Orion. Zakaj OK Orion? Možda zato kaj u Švedskoj ima jedan takav za koji trči barba Kent. On je jedan skroz pozitivan i prijazan karakter od kojeg se da puno naučit i bio mi je i ostao jedan od uzora što se orijentacije tiče.

Ivo